Nakon festivalske premijere na Zagreb Doxu, gdje je dobio i posebno priznanje regionalnog žirija, dokumentarac "Jesam li sretna?" u srijedu je imao i svečanu kinopremijeru u zagrebačkom Tuškancu, na koju su došle i protagonistice ovog gorko-slatkog filma o sobaricama prestižnog zagrebačkog hotela, koji na mikrorazini vrlo dobro portretira šire društvene odnose.
Glasan smijeh iz prvog reda kina, gdje su sjedile sobarice, dokazao je da redateljica Vanja Sviličić nije zloupotrijebila povjerenje gospođa koje su je na punih šest mjeseci pustile u svoju radnu sredinu.
– Bilo mi je jako važno napraviti ovu premijeru zbog njih, da se vide na velikom platnu i shvate koliko su posebne. Naravno da im je bio šok gledati se u kinu, ali sve su ipak vrlo sretne i drago im je što su sudjelovale u filmu. Kasnije su mi neke zahvaljivale, a ja im objašnjavam da smo i tako sve zajedno napravile – kaže redateljica o svojim protagonisticama, od kojih neke zbog uzbuđenja nakon premijere nisu mogle zaspati do dugo u noć.
Tome je sigurno pogodovala i izložba fotografija u predvorju kina, koje svojim šarenilom pružaju kontrast sivilu hotelske svakodnevice, a na kojima su gospođe pokazale svoje drugo, nešto svježije lice.
Pozitivne reakcije protagonistica, od kojih dio nije mogao doći na premijeru zbog pretrpanosti poslom i umora, trebale bi biti najbolja nagrada autorici filma, jer iskrena briga o likovima jedna je od najvažnijih komponenti uspješnog dokumentarističkog rada, što neki autori znaju zaboraviti iz potrebe da gledateljima isporuče vizualnu ili faktografsku "senzaciju".
kako to nista o holokaustu