Rekli su o Dylanu: 'On je tata svega'

OGNJEN SVILIČIĆ:
– Teško je naći nekog drugog pjevača koji je uspio a da zapravo uopće ne zna pjevati. Ja osobno mislim da on zna pjevati jako dobro, ali trebalo je imati muda za početi se tako glasati. Dakle volim ga jer je hrabar.
Dylan riskira sa svakim potezom. Pa čak i danas pod stare dane.
Najdraži mi je album “Shot of Love” zbog toga što zvuči kao da su se svi slučajno našli i počeli svirat.

KREŠIMIR MIŠAK:
– Dylanova mjuza bila je predodređena za mene jer je sadržavala sve elemente koje inače volim – američki folk, rock I blues, ali sve bi to bilo nedovoljno da nije bilo genijalnih sjetnih Dylanovih melodija s tekstovima kojima sam najčešće samo naslućivao značenje, ali i to je bilo više nego dovoljno.
Neobična mješavina šlampavosti i ljepote.

DAVOR GOBAC:
– A što reći, možda ja jesam u duši punker, ali on je tata svega. Kod njega mi se dopadaju su jednostavnost i poetičnost, no za pravo oduševljenje je presudan Dylanov glas! Čovjek pjeva kao da ne zna, a to je škola koju poštujem! “Slow Train Coming” mi je strašno dobar album.

DALIBOR MATANIĆ:
– U životu se pamte neki emotivni momenti, no iako mi Bob Dylan nije za neka zaljubljivanja već ima više kulturno mjesto, pamtim 1998. godinu kada sam u Karlobagu snimao dokumentarni film “Bag”, a njegov tada novi album “Time out of mind” bio je vrlo stimuliraju u tom trenutku. Čak mi među najdraže albume spadaju ovi noviji kao što je “Modern times”.

VLATKO ČAVAR-BRADA (Psihomodo Pop):
– Kao klincu su mi bili zanimljivi gitaristički heroji, no nakon srednje škole oduševljenje Bob Dylanom je eskaliralo osnutkom benda koji smo nazvali Cimermansi, naravno po Dylanovu pravu prezimenu Zimmerman, a svirali smo obrade njegovih pjesama. Iako je bilo zanimljivo, zbog fakultetskih obveza Cimermansi su se raspali, ali tko zna možda opet zažive jer ljubav prema njegovoj glazbi živi. Svojeg idola sam gledao uživo nekoliko puta, a u Varaždinu ću najvjerojatnije prije njega i zasvirati s Dragom Mlinarcem.
Obožavam neke posljednje albume kao što su “Love and theft” i “Modern times”, ali i starije kao “Blonde on blonde”, a pjesama je toliko fantastičnih da ne mogu neku izdvojiti.

HUSEIN HASANEFENDIĆ-HUS:
– Slušam ga toliko dugo da moram tome dodati i “na žalost”, naravno samo vezano uz godine koje su se nakupile! Dylan možda nije teatralan lik, ali je posebna pojava pa već imam kartu za koncert u džepu.
Jedan od dražih albuma mi je “Modern times”, no najviše volim njegovu ranu fazu kada je u vrijeme pop pjesmica jedini komentirao društvo i aktualne teme te tako podsvjesno dopirao do mladenačke svijesti i na neki način mijenjao svijet.