Mlada Paula Rem krenula je stopama oca Gorana, ali i otišla korak dalje pa, šali se on, “ispravlja” njegovu poeziju. Upravo zahvaljujući njoj, uglazbljen je nedavno i objavljen engleski prijevod njegovih triju pjesama iz zbirke “Intima”.
Treća generacija pisaca
Paula, 23-godišnjakinja i treća generacija pisaca u toj poznatoj osječkoj i slavonskoj obitelji, unijela je u očev triptih i te kako upečatljiv autorski štih.
Ta suradnja oca i kćeri, pod naslovom “Intimacy”, svjetlo je dana ugledala na američkoj metapjesničkoj internetskoj stranici DNA poetry – extracting music from poetry. Iza te platforme stoji Jim Gardner, koji pod autorskim i glazbenim imenom Jr. James potpisuje četiri albuma. Bio je on Paulin nastavnik kada je 2011. pohađala Ashevill School u Sjevernoj Karolini.
Zaintrigirao ju je njezin talent, a kako je naziv njegove stranice DNK poetry, zanimalo ga je, objasnio je, “čiji nam je DNK poslao u Asheville tu sjajnu Paulu.”
– Kada je Paula odlazila iz Ashevillea, Gardner joj je dao snop CD-ova, nije znala što je to. Kada je stigla kući, otvorili smo ih, eksperimentalni je to indie, blues, country, vrlo neobično, ništa mainstreamovski... Onako, Jonathan Richman... Slušali smo ih, jer bilo nam je to jako dobro. Javio joj se lani, shvatio je da, uz nju, postoji još neki Rem, a kako je pokrenuo stranicu s tekstovima koje su autori poezije govorili, predložio je da pošaljem i ja svoje pjesme – započinje Goran Rem, inače profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku.
Gardner na stranici, inače, referira i/ili uglazbljuje umjetničke moderne klasike, kultne autore, kao Allena Ginsberga, Amirija Baracke, Williama Carlosa Williamsa, Joa Strummera, Jimija Hendrixa, Walta Whitmana, ali i suvremene nagrađivane američke pjesnike poput Jeannine Hall Gailey, Dorianne Laux, Tyree Daye. A posjećuju ju čitatelji/slušatelji iz 21 zemlje svijeta.
Engleske prijevode svojih pjesama Rem je već imao spremne. Deset naslova iz zbirke “Intima”, naime, objavio je na tom jeziku Davor Šalat 2012. u sklopu antologije hrvatskog pjesništva “Cartographers od Dreams”, u časopisu “The Bridge”. Pjesme je prevela osječka Amerikanka Ksenija Mitrović iz Raleigha, grada stotinjak kilometara od Ashvillea u kojemu se baš u to doba školovala Paula. Prevoditeljica je iz Osijeka odselila još početkom 80-ih, nakon završene osječke anglistike-germanistike, ali je bila u stalnom kontaktu s rodnim gradom, baš kroz umjetničke projekte, suradnjom s kustosom Vlastimirom Kusikom.
– Poslao sam Ksenijine prijevode, malo sam ih samo presložio kako bi bili ritmiziraniji s obzirom na to da će biti uglazbljeni. Zamolio sam Paulu da ih pročita, jer je ona i poveznica s Gardnerom (glazbenog imena Jr. james&TLG) , a ona je to učinila drukčije od ostalih. Proučavala je glazbenice koje su, osim pjevnih pjesama, imale i one govornije. Slušala je, tako, Kim Gordon, Madonu, pretužnu Margitu Stefanović, pa i Britney Speares. Našla je iz toga artificijelni ton glasa koji nije samo recitiranje, nego je ritmičniji. Kako bi imala logiku čitanja, osmislila je da tri pjesme imaju svoj slijed. Tek kada je sve bilo snimljeno, otkrila mi je kako je radila, ništa nisam znao. Unijela je tako svoje autorstvo u tu priču – ponosan je otac.
Profesor Gardner poeziju uglazbljuje, inače, pomoću softvera koji iz čitanja teksta očitava ritmičke strukture, konvertira boju glasa u vrste i skupine glazbenih instrumenata, dakako vođen autorovim talentom.
Duh Laurie Anderson
Još je jedna nit koja se proteže kroz cijeli projekt – Laurie Anderson, kojoj je Rem još 1988. posvetio pjesmu “Tužna moja Laurie”. Upravo je ta pionirka i kraljica elektroničke glazbe Pauli bila recenzija drugih autorica koje je slušala. I ne sluteći tu pozadinu, Jim Gardner je uglazbio triptih s estetskom posvetom upravo toj umjetnici.
– Zanimljivo je da nikome ništa nismo rekli, a svima nam je Laurie Anderson bila na pameti – govori Rem.
Priča je, tako, zaokružena, ali nikako i zatvorena. Rem je već u pregovorima s osječkim Muzejom likovnih umjetnosti, a ideja je okupiti naše najbliže hrvatsko-srednjoeuropske videospot artiste i kreirati veliki instalacijski postav, koji bi iz te tri glazbene skladbe uputio tri posvete: Laurie Anderson, Vlastimiru Kusiku i onom magijskom/nadrealnom projektu iz 1991.: Noise Slawonische Kunst.