Na dan kad je praizvedena prva hrvatska opera “Ljubav i zloba”, u nedjelju u dvorani koja nosi ime njezina skladatelja Vatroslava Lisinskog, Hrvatska će kinoteka prikazati očišćenu i digitaliziranu verziju prvoga sačuvanog hrvatskog zvučnog filma “Lisinski” Oktavijana Miletića. Kinoteka je film objavila na DVD-u koji donosi niz atraktivnih, nikad viđenih materijala.
- Osim reizdanja knjižice s premijere održane na Uskrs 9. travnja 1944. u kinu Europa, tu su dva žurnala s premijere, galerija fotografija sa snimanja i Miletićev film “Vjenčanje u zagrebačkom umjetničkom krugu” jer se glavni glumac “Lisinskog” Branko Špoljar tijekom snimanja oženio i okupio zagrebačku kulturnu kremu, od Branka Gavelle pa nadalje - kaže pročelnica Hrvatske kinoteke Carmen Lhotka.
Kako je “Lisinski” snimljen 1943. za NDH, kao odlučujući korak Državnoga slikopisnog zavoda u stvaranju hrvatske kinematografije, nakon Drugoga svjetskog rata gubi mu se trag. Svi su mislili da je Miletićev jedini cjelovečernji igrani film završio u Beogradu, ali ga je neumorni Mato Kukuljica pronašao prije 25 godina u spremištu Jadran filma.
- Izvorni materijal pronađen je pod drugim imenom na zapaljivoj vrpci. Odmah smo ga prebacili na nezapaljivu vrpcu pod drugim naslovom jer nije bilo vrijeme da se zaštiti pod svojim naslovom. Vremenom su se prikupljali još neki dodaci filma. Onda smo 2008. radili cjelovitu fotokemijsku restauraciju filma i dobili dvije nove kopije koje smo i digitalno restaurirali. Film postoji na HD-u, a izdali smo i DVD i očišćenu verziju snimili na film. Sada smo mirni 300 godina ako će se film čuvati u pravim uvjetima. U nedjelju će se DVD prodavati za šezdeset kuna - dodaje Carmen Lhotka.
Tada će se predstaviti i biografija u dva toma “Životni jadi Lisinskog” Stanka Rozgaja, a publika će vidjeti film scenarista Milana Katića. Film se osvrće na zadnjih četrnaest godina u životu skladatelja. Sniman je na Gornjem gradu, u Maksimiru, Mariji Bistrici, Podsusedu, Samoboru, palači Buratti, tj. Dvercu, HGZ-u, ali i zagrebačkom HNK u koji su te 1943. pozvani i građani “u tamnim odijelima, po mogućnosti svečanim”. Postprodukcija je obavljena u Beču u čijem Musikvereinu je i snimana filmska glazba koju je napisao i kojom je ravnao Boris Papandopulo. U Zagrebu je “Lisinski” igrao puna tri tjedna, a potom je dospio i u kina Dresdena, Beča, Bratislave i Berlina.