Gozba je bila zadivljujuća. Rijetko viđena prije, a vjerojatno i poslije na ovim prostorima. Karmine kakve se mogu usporediti s onima iz najvećih civilizacija, Egipta, Mezopotamije i drugih.
Prema preliminarnim istraživanjima, tridesetak Vučedolaca u dobi od 20 do 40 godina pokopano je u cilindričnu jamu. Zna se da nisu umrli prirodnom smrću, ali većina nije ubijena ni oružjem jer na kostima nisu pronađeni tragovi nasilja.
Njihovi sugrađani, a pretpostavlja se da ih je u to doba bilo od dvije do tri tisuće, danima su se pripremali za njihov odlazak.
Intenzivno su lovili i pripremali stoku za veliki obred koji je trajao danima...
– Cijelo je selo slavilo njihovu smrt. Gozbu su imali doslovno iznad jame u koju su pokopani. U jamu su ubacivali ostatke životinja i komade mesa i kostiju. Znamo da su raskomadali barem jednog jelena kapitalca i ubacili obrađene dijelove u jamu. Bilo je tu svega, od goveda, svinja, ptica. Doslovno stotine kilograma hrane koju je prethodno trebalo prikupiti i pripremiti za ovu veliku gozbu. Zasad možemo pretpostaviti da su ili žrtvovani ili ih je pokosila nekakva epidemija - priča dr.sc. Danijela Roksandić Vukadin s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koja je s Mirelom Hutinec, ravnateljicom Muzeja vučedolske kulture i njezinim timom, vodila iskapanja tijekom kojih su pretprošle godine pronašli ovu najveću grobnicu na Vučedolu. Analizu su predstavili krajem 2022. u Vukovaru.
Tijela su bila pažljivo položena u jamu. U tri sloja bila su jedna na drugima, sva u zgrčenom položaju osim jednog muškarca koji je bio položen na leđa.
– Uz njihova su tijela na vrhu položili i lubanje, njih 12, ali njih su najvjerojatnije priložili iz starijih grobova. Na dvije od tih lubanja pronašli smo tragove nasilja, umrli su vjerojatno skončali udarcima u glavu. Osim životinja u jamu su Vučedolci stavili i dosta lončarije, keramike, a onda su još na to posipali ugljen i pepeo. Uz pokojnike je priloženo mnogo cjelovitih posuda od kojih jedna vrlo specifična terina, tipična posuda vučedolske kulture koja sa svojim bogato ukrašenim ornamentima astralnog simbolizma sigurno skriva poruku iz zagrobnog života. Uz pokojnike u zemlji nađeni su tragovi crvene boje, cinabarita, koji također govore u prilog ritualnom ukopu. Samu grobnicu zapečatili su s nekoliko slojeva zapečene gline – objašnjava detalje dr. sc. Roksandić Vukadin. Sudeći po tome koliko se toga pronašlo, od broja pokojnika do ostataka životinja i keramike te pozornosti koju su uložili prilikom zatvaranja grobnice, jasno je da je ritual ukopa imao veliko značenje u životu tadašnjeg Vučedola. Taj je ritual, kao i sve druge ukopne rituale, vjerojatno je vodio šaman koji je uz to bio i metalurg te je liječio svoje sumještane. Osim toga prenosio je i znanja s drugog svijeta...
U ovoj je priči važno da su spomenutih 12 lubanja naknadno stavili na vrh grobnice u sklopu nekog rituala. Lubanje su nađene i donesene s drugih lokacija ili iz starijih grobova. Ako je tako, to upućuje na štovanje kulta predaka i poseban odnos prema mrtvima i zagrobnom životu. Ova grobnica bila je u vrijeme Vučedolaca posebno obilježena, svi su znali gdje se nalazi te je vjerojatno imala posebno značenje te se iznimno štovala u njihovo vrijeme.
Ovo je samo jedna od teorija, ali najizvjesnija, koja se povezuje s najnovijim nalazom vezanim uz vučedolsku kulturu na lokaciji Kukuruzište Streim iz 2021. Ono što je sigurno, u ovoj grobnici koja datira iz posljednje faze vučedolske kulture između 2600. i 2400. godine prije Krista nađeno je više pokojnika nego u čitavoj vučedolskoj kulturi. Daljnje detaljne analize trebale bi odgonetnuti neka nova saznanja o samom ukopu i njegovu značenju za ondašnje stanovnike. Na primjer, treba se točno utvrditi jesu li se životinje, odnosno njihovi ostaci, ubacivale unutra u sklopu rituala ili je samo riječ o ostacima gozbe. Na nekima su, naime, vidljivi tragovi mesarenja. Tu je i pitanje smrti, odnosno još ne znamo kako su ukopani ljudi umrli i u kojem trenutku. Da bi se sve to otkrilo, trebat će još vremena i istraživanja.
– Trenutačno smo napravili preliminarne analize, a u daljnjim mjesecima i godinama provest će se i DNK analize, analize stabilnih izotopa, C14, analize zemlje i ostale detaljne analize kostura. Preliminarne arheološke analize s lokaliteta za vrijeme istraživanja ne terenu mogu se pomalo razlikovati od kasnijih detaljnih analiza. Prema prvotnom dokumentiranom zapisu u grobnici je bilo 30 pokojnika. Mora se imati na umu da se radi o masovnoj grobnici u prapornom okruženju koje stalno radi, propada, oborinske vode dosta unište stare arheološke slojeve i nekad su nam situacije na terenu jako komplicirane. Pokojnici su bili položeni jedni uz druge ili jedni na drugima pa i iskusni antropolog teško može na licu mjesta odrediti koje kosti pripadaju kojem pokojniku, ali mi arheolozi smo zaista dobro dokumentirali i odradili taj posao koji graniči s modernim istraživanjem masovnih grobnica i forenzičnom arheologijom. Dijelovi nekih kostura nedostaju ili su se pomakli izmicanjem zemlje i radom vode kroz geološke slojeve. Neki su pokojnici bili u strogom fetusnom položaju, ali su im neki dijelovi tijela potonuli dublje, neki su ostali pliće, a neki su nerealno zarotirani. Dakle, riječ je o vrlo kaotičnoj situaciji”, kaže dr.sc. Danijela Roksandić Vukadin te dodaje da je antropološkom analizom za sada dokazano 19 tijela u grobnici, ali to je samo tzv. minimalni broj dokazanih jedinki gdje nisu uračunati neki pojedinačni dijelovi raznih raštrkanih kosturnih ostataka u jami (komadić nečije lubanje, prsti ruku, komad podlaktice...) koji će možda nakon daljnjih analiza pokazati da je u grobu bilo puno više pokojnika ili donesenih dijelova tijela.
– Nismo pronašli tragove otvaranja ove grobnice, devastiranja, prenamjene grobnice ni naknadnog korištenja u mlađim razdobljima. Situacija nam je u tom kontekstu kristalno jasna. Zato je ona toliko važna i specifična i radi se o zatvorenom kontekstu koji smo mi otvorili nakon 5000 godina. Osjećaj je poseban jer malo koji arheolog ima povlasticu da pronađe ovakav nalaz – zaključila je Roksandić Vukadin.
Uz sve arheološke lokalitete, artefakte i nalaze koje danas imamo iz Vučedola, jedan ipak nedostaje i stoga jako upada u oči. Naime, nigdje na lokalitetima nisu pronađena groblja ili neke njegove inačice. Broj nađenih sahranjenih pokojnika ne odgovara broju stambenih objekata, trajanju vučedolske kulture i istraženoj površini lokaliteta. Pronađene su jame u koje je bilo položeno više ljudi ili nekoliko pojedinačnih grobova, ali oni su bili puno rjeđi.
– U pojedinim fazama razvoja u naselju je živjelo i nekoliko tisuća ljudi što bi značilo da zasad jednostavno nismo uspjeli pronaći groblje. Za ove pronađene grobove i jame možemo reći da je svaki ukop bio specifičan... Prije svega, svi su pokopani u blizini kuća svojih obitelji. Neke grobnice su vjerojatno bile označene i za njih se u prošlosti znalo, neke su ukopane u dubokim jamama koje su naknadno zatrpavane otpadnim materijalom za nivelaciju mlađih kuća.. Iz toga je očito da su štovali kult predaka. U većini slučajeva bila je riječ o dobrostojećim članovima društva – kaže dr. sc. Roksandić Vukadin. Osim u grobove, ljudske ostatke s nekih drugih lokacija polagali su u temelje kuća i peći pa su arheolozi po cijelom lokalitetu pronalazili dijelove kostura – lubanje, čeljusti, zube, što se opet podudara s teorijom o kultu predaka.
Jedan od najvrednijih grobnih nalaza u Vučedolu, pokazat će se, bila je grobnica pronađena 1985. godine s ukupno osam tijela. Pritom su morali izbaciti više od 20 kubičnih metara zemlje. Šest tijela žena predstavljalo je Plejade, zvjezdani skup u zviježđu Bika. Zvijezde su danas poznate prema sedam sestara plejada iz grčke mitologije: Alkioni (Alcyone), Elektri (Electra), Keleni (Celaeno), Maji (Maia), Meropi (Merope), Steropi (Sterope) i Tajgeti (Taygeta) te njihovim roditeljima Atlantu (Atlas) i Plejoni (Pleione). Plejade se danas najbolje vide u zimsko doba kada se nalaze blizu zenita. To je jedan od rijetkih objekata dubokog svemira koji se da lako promatrati golim okom pa nije čudo da su ih promatrali i Vučedolci, poput mnogih drugih kultura sa sjeverne polutke koje su ih uvrstile u svoju mitologiju. U prosječnim noćima može se vidjeti 8-9 zvijezda, a s mračnijih lokacija, oni s izvrsnim vidom ih mogu uočiti i do 14.
Uz tih šest žena u grobnicu su položena još dva tijela – tijelo muškarca koji je predstavljao Mars te tijelo žene koja je predstavljala Veneru. Vučedolci su, očito, sustavno pratili te planete, što je potvrdio i profesor Aleksandar Durman koji je godinama radio na ovom nalazu. Svojim istraživanjima tijela i lončarije koja je umetnuta u grobnicu došao je i do najstarijeg datuma u povijesti, baš na ovom nalazu, a riječ je o 9. ožujka 2889. prije Krista. On nije nigdje fizički napisan, nego su Vučedolci opisali nebesku pojavu koja se odigrala, kako je profesor dr. sc. Durman utvrdio, baš tog dana.
“Što se zapravo dogodilo? Mars je ušao u Plejade 7. veljače te je ubrzo izašao. Nešto poslije, 22. veljače, u Plejade je ušla Venera. I ona je ubrzo izašla, ali tada je došlo do konjunkcije Venere i Marsa. Venera, naime, ima kraći put pa “sustigne” Mars. Te noći 9. ožujka 2889. prije Krista, uz sve to, komet Encke “udario” je u njih. Tako je barem to izgledalo promatračima na zemlji, odnosno Vučedolcima – objasnio je profesor Durman kako je došao do najstarijeg datuma u povijesti. No, tu nije kraj, a ni početak priče. Jer priča je u samom Vučedolu počela mnogo prije. Naime, nijedna od osam žrtava nije usmrćena oružjem. Najvjerojatnije su otrovani u ritualu. Kakvom, ne zna se sa stopostotnom sigurnošću. Svih sedam žena i jedan muškarac pokopani su kada su imali između 20 i 30 godina života, uz iznimku devetogodišnje djevojčice. Svi su uz to bili obilježeni – žigosani! Kapljicama usijanog metala napravljena su im udubljenja na lubanji. Djevojke, odnosno žene koje su predstavljale Plejade, imale su po dva udubljenja na središnjem dijelu lubanje, Venera je imala udubljenje na desnoj strani čela, a Mars na lijevoj. No te ih oznake nisu ubile, njih su dobili puno ranije u životu. Tako obilježeni živjeli su u vučedolskoj zajednici te su vjerojatno imali poseban status u društvu. Možemo samo nagađati kako je to sve izgledalo, ali već otkako su predodređeni za obilježavanje, svi su se prema njima odnosili s pažnjom. Vjerojatno je i sam čin bio u obliku svečanosti, a Plejade, Mars i Venera u toj su kulturi bili nešto poput polubožanstva. Kao i u sličnim kulturama, obilježeni su vjerojatno imali svoja zaduženja, ali i velike povlastice u društvu.
– Obilježja su vjerojatno dobili u kasnom pubertetu te su s njima normalno živjeli, ali imali su i nekakvu ulogu u društvu... Kakvu? Nije još poznato. Vjerojatno nešto poput vestalki u starom Rimu. Te oznake nastale su tako što su im na lubanju ispustili jednu usijanu kapljicu metala za svako udubljenje. Ta udubljenja na lubanjama nisu bila uzrok njihove smrti nego trajni znamen koji im je omogućio poseban status u naselju i sudbinski ih predodredio za smrt – objašnjava profesor Durman. Da, proces obilježavanja nije bio ugodan, ali ni smrtonosan. Ubio ih je vjerojatno otrov koji su popili netom prije smrti. Svi su pokopani u istom trenutku, a s njima su položeni i posmrtni darovi, među kojima je i posuda pokraj glave muškarca koja je prikazivala nebeski fenomen.
– Uz mnogo keramike priložene u grobu ističe se jedna posuda s rijetkim asimetričnim ukrasima, položena uz glavu jedinog muškaraca, koja kao da piktogramski opisuje razlog te najveće ljudske žrtve u vučedolskoj kulturi koja je dotad pronađena. Prvi dominantni ukras na posudi prikazuje Mars kao niz krugova smješten u šest zvijezda koje čine zviježđe Plejada, a u drugom se ukrašenom polju u Plejadama vidi Venera označena kao romb. Ti se znakovi sve do danas univerzalno prepoznaju kao muški i ženski simbol. U manjim su poljima po dva puta urezani Orion te Orion s Plejadama, objašnjava profesor Durman.
U šest nađenih grobova ili grobnica s Vučedola sahranjena su po dva, tri, pet ili osam pokojnika, dok ostale čine pojedinačni ukopi. U sva tri dvojna groba sahranjeni su istodobno muškarac i žena. A tu je i posljednja i najmasovnija grobnica s početka priče. Treba još spomenuti i nalaz ispod središnje prostorije megarona ljevača bakra. U toj su grobnici pronađena tijela petero djece – tri novorođenčeta, jedno dijete od nekoliko mjeseci i jedno od četiri godine. Na istom je lokalitetu pronađen i grob muškarca i žene. On je vjerojatno bio višeg roda te je nakon smrti za njim u grob otišla i njegova partnerica što se viđalo i u drugim civilizacijama.
U svakom slučaju, u naselju su ukopani pripadnici višeg staleža. Društvo je bilo jako dobro organizirano, a pogrebnim su običajima posvećivali puno pozornosti.
– U jednom su vučedolskom dvojnom grobu, poznatom kao grob Blizanci, pronađena tijela mladoga muškarca i žene koja su bila poklopljena velikom posudom, dok su im glave ostale izvan nje. Rijedak je slučaj da glave ostanu nepokrivene. Posuda je bila okrenuta otvorom prema zemlji, a dno joj je bilo odbijeno i odvojeno. Izgledalo je kao da je netko orobio grob još u vučedolsko vrijeme te da je kroz šupljinu posude, odbivši joj dno, lako mogao dosegnuti do pokojnika. Premda su pokojnici stiješnjeni u posudi, riječ je o uobičajenom načinu ukopa muškarca i žene – kaže dr. sc. Durman.
– Svaki ukop, ljudska žrtva i priloženi nalaz imaju neku simboličku ulogu i jako su komplicirani – kaže dr.sc. Danijela Roksandić Vukadin. Nije bilo određenog pravila kad je riječ o ukopima, ali zna se da su imali šamanske obrede nad svojim mrtvima, štovali su kult predaka i organizirali karmine koje su nalikovale na višednevna slavlja.