U zemlji u kojoj “Šeherezada” završava na naslovnicama dnevnih novina, najnoviji film Roberta Rodrigueza “Machete” ne bi se trebao imati problema s pronalaskom svoje publike. Doduše, radi se o machoidnoj, kranje testosteronskoj verziji sapunica za muške (i žene koje u životu očekuju više od programa RTL-a) koja jasno, glasno i pametno eksploatiora ideju B-filmova. Ali ne i satirizira! Pomislite li takvo što, niste zalutali samo na pogrešnu utakmicu, nego i u pogrešnu ligu. Rodriguez je, poput nadarenijeg i šireg Tarantina, fan B-filmova, on se s njima ne sprda, nego im odaje počast i svjesno radi čisti trash, a ovaj ga film prikazuje u jednom od najboljih i najrazigranijih izdanja (za razliku od praznih “Planeta terora” i “Dosjea alien”).
Naslovni junak (Danny Trejo) nešto je poput meksikanskog Charlesa Brosnona, toliko neiskorjenjiv borac protiv urote meksičke mafije i američkog senatora da redatelj čak ni ne pokupava, niti treba, objasniti kako uspije izvući glavu iz potpuno bezizglednih situacija kakva je uvodna scena kada mu mafijaški šef ubija ženu. Pored gomile tvrdokornih štoseva (npr. da je metak zaustavio zaostali metak u Machetevoj glavi, fore “introducing” Don Johnson) tko još mari za ikakvu logiku, Rodriguiez je ionako svjesno izbjegava, ali da se Machete na kraju sliže s policajkom (Jessica Alba) umjesto s revolucionarkom She (Michelle Rodriguez), to je naprosto neoprostivo!
Naprosto je neoprostivo publiciranje ovakvih filmskih kritika kakve se ni u srednjoj školi ne pišu a još više što su autori i plaćeni za takve švrljotine napisane u par minuta bez glave i repa.