Rođena gluhonijema u dobu nesklonom umjetnicama, rušila je sve granice

U ožujku, koji obilježavamo i kao mjesec žena, u Ozlju se slavi Slava Raškaj. U tom gradu na Kupi rodila se 2. ožujka 1887. ta čuvena gluhonijema slikarica koja je probijala granice i unatoč svim preprekama postala jedna od najboljih hrvatskih akvarelistica.

Već šestu godinu zaredom sve gradske institucije u Ozlju u suradnji kreiraju programe njoj u čast. Jedna od njih je, naravno, i Zavičajni muzej Ozalj, koji u svom stalnom postavu čuva i zbirku akvarela te velike umjetnice. A osim što možete razgledati njezin rad, stručnjaci iz Zavičajnog muzeja organiziraju i tri posebne turističke rute Slave Raškaj.

– To je jedna ugodna trosatna šetnja koja se provodi uz stručno vodstvo kolega iz Muzeja. Prolazi se brojnim lokalitetima, od etnoparka preko gradskog kupališta, šetnicom se dođe i do starog grada, a obiđe se i grob Slave Raškaj te posjeti i sam Zavičajni muzej. Zastaje se pritom na autentičnim lokacijama na kojima je Raškaj slikala, možete stajati točno na mjestu gdje je i ona nekoć sjedila i radila te vidjeti kako taj lokalitet izgleda danas, saznati jako puno o njezinu životu i povijesti samog grada Ozlja – kaže nam Toni Šarić, direktor Turističke zajednice područja Kupa.

A Ozalj je, otkriva nam Šarić, upravo zahvaljujući Slavi Raškaj, postao i prvi grad na Kulturnoj ruti impresionizma Vijeća Europe. Projekt je to koji za cilj ima povezati ona mjesta diljem europskog kontinenta na kojima su slikari impresionisti 19. i 20. stoljeća živjeli, radili i koja su ih svojim prirodnim ljepotama inspirirala, stvarajući tako nešto poput veličanstvenog muzeja na otvorenom.

– Za turističke rute Slave Raškaj unatrag nekoliko godina javlja se velik broj zainteresiranih posjetitelja. Ovog ožujka bit će organizirane dvije rute, 20. i 27. u mjesecu, po promotivnoj cijeni od 20 kuna, koliko košta i jedna ulaznica u Zavičajni muzej. No svi zainteresirani ljubitelji prirode i umjetnosti koji žele na ovaj način upoznati Ozalj mogu se javiti za ture tijekom cijele godine – objašnjava nam Šarić te dodaje da imaju velike planove za turističke atrakcije u Ozlju vezane uz Slavu Raškaj kako bi i dalje promicali i očuvali sjećanje na jednu od najvažnijih hrvatskih slikarica.

A upravo se na ozaljskom Kaptolu, u blizini njezina posljednjeg počivališta, trenutačno planira izgradnja Interpretacijskog centra Slave Raškaj, o čemu ćemo sigurno čuti još u idućim mjesecima.

– Ja sam prije nekoliko godina u ovaj kraj stigao iz Vinkovaca i za mene je Slava Raškaj zaista “najveća frajerica” ovdje. Nevjerojatno je kako je ona, jedna djevojka iz malenog i dalekog mjesta, gluhonijema, uspjela toliko daleko dogurati. Njezini radovi izlagani su u velikim europskim gradovima, zanimljiva je i njezina ljubavna priča s mentorom Belom Čikošem Sesijom po kojoj je Dalibor Matanić snimio i film… Nažalost, nije sačuvano mnogo njezinih djela i o njoj se malo pisalo te se sada trudimo da ona postane jedno opće mjesto u povijesti Ozlja i da se pohvalimo njezinim životom i njezinom umjetničkom pričom – kazao nam je Šarić.

I baš kako on veli, Slava Raškaj prava je frajerica i žena koja zaslužuje da stoji uz bok s našim umjetničkim velikanima. Rođena u dobu koje nije bilo sklono ženama slikaricama, k tome još i gluhonijema u vremenu koje je njen hendikep smatralo prvenstveno mentalnom bolešću, ako ne i nečim nadnaravnim i zastrašujućim. Osnovnu i srednju školu stoga završava u Zavodu za gluhonijeme u Beču, gdje dobiva i prve poduke iz crtanja. Njezin veliki talent zatim primjećuje i Isidor Kršnjavi te se u Zagrebu školuje na Kraljevskoj ženskoj stručnoj školi kod Ivana Bauera i Štefane Hribar, a kasnije je podučava i Bela Čikoš Sesija s kojim se navodno upustila i u ljubavnu avanturu. Njezini najpoznatiji radovi ostat će upravo oni inspirirani prekrasnom prirodom njezina rodnog grada, raskoši njegovih godišnjih doba, rijeke Kupe… Umrla je vrlo mlada, s tek dvadeset i devet godina, tragično skončavši od tuberkuloze u bolnici u Vrapču, gdje se liječila i od depresije. Iza nje ostao je nevelik, ali vrijedan opus – fascinantni pejsaži, akvareli, ali i nekolicina pastela, ulja i crteža. Njoj u spomen nazvan je i zagrebački Centar za odgoj djece i mladeži oštećenoga sluha, osnovna škola u Ozlju, a njeno ime nose i ulice brojnih hrvatskih gradova.