Sedam godina nakon spektakla "The Wall" Roger Waters vratio se u Arenu Zagreb turnejom "Us + Them" i opet oduševio krcatu dvoranu. Ništa čudno, jer kad glavni autor Pink Floyda stigne u grad i u spektakularnom hi-tech okruženju isporuči svu tu glazbu koju publika zna napamet, ovacije su prirodna pojava, kao i leteće svinje, laserske piramide i ostalo što je nudila luksuzna scena koncerta po najvišim svjetskim kriterijima.
No, besprijekorno režirana predstava kakvu naša budžetirana kazališta mogu samo sanjati, nije bila tek hladni spektakl, nego sasvim suprotno; dokaz koliko je Watersova politička i društvena angažiranost danas aktualnija nego ikad prije. Vizionar iz sedamdesetih godina – i u sedamdesetim godinama života, sijed u običnoj crnoj majici i nehajno neobrijan – Waters je kontroverzni primjer rock-zvijezde koja misli svojom glavom, provocira i radi prvoklasne spektakle, a nema druge antizvijezde tog kalibra koju toliko voli staro i mlado.
Zadovoljni smo bili "mi i oni", kako se zove Watersova aktualna svjetska turneja, koja je u glazbenom dijelu spojila raznovrstan materijal s albuma Pink Floyda i skladbe sa zadnjeg, vrlo dobrog Watersova solo albuma "Is This the Life That We Really Want?". U dva sata i dvadeset minuta čiste svirke, s dvadesetminutnom stankom u sredini, tematika je bila itekako aktualna Watersova priča još iz dana Floyda, izvedena kao protestni skup bolji i sadržajniji od Živog zida.
I na našem tržištu Waters se, a tu smo očito jednaki kao i ostali svijet, dotaknuo gorućih tema, kao i na američkom dijelu turneje. Ne samo da su ljudi u dvorani oko mene rolali jointe nego se od kritike školstva, roditeljskog ugnjetavanja, političke indoktrinacije, religijskog fanatizma (sa stihom "da sam ja Bog, bolje bih odradio posao" u "Deja Vu") i oštre kritike politike Donalda Trumpa – čije su notorne izjave projicirane na videoekrane djelovale poput naše televizijske "Noćne more" Željka Malnara – Waters obrušio na političku vrhušku, završivši s izravnim agitprop natpisima poput "Trump je svinja" ili "nema jebene šanse" kao odgovorom na pitanje "trebam li vjerovati vladi?" iz pjesme "Mother".
Podloga svemu bila je vrhunska svirka deveteročlanog benda, s Watersom na vokalima i bas gitari, ali i na električnoj i akustičnoj gitari. Spram monolitnog repertoara koncerta "The Wall", na koncertima turneje "Us + Them" od početka sa "Speak to Me" i "Breathe", uvoda albuma "The Dark Side of the Moon", Waters je uključio materijal iz cijele karijere. Nakon poznatog bas-udara u "One of These Days", pa povratka "Dark Side" albumu s "Time" i "The Great Gig in the Sky" – sa ženskom vokalnom dionicom dvije prateće pjevačice – "Welcome to the Machine" i akustična "Wish You Were Here", omeđile su novije "Déjà Vu", "The Last Refuge" i "Picture That".
Unatoč Watersovoj (umjerenoj) želji da gura noviji materijal, nakon njega izvedeni su "The Happiest Days of Our Lives" i dva dijela "Another Brick in the Wall" – sa zagrebačkom djecom ispred njega, u majicama s natpisima "otpor" – kao završetak prvog dijela koncerta.
Reći da je tek iza toga uslijedilo najbolje, može se samo u ovakvim prilikama. Tridesetminutne pjesme "Dogs" i "Pigs (Three Different Ones)" s albuma "Animals" iz 1977. bile su vrhunac koncerta za znalce koje ne zanimaju samo hitovi, kao i golemi videoekrani koji su se spustili sa stropa po duljini cijele dvorane od pozornice prema kraju i replike nekoliko dimnjaka londonske elektrane Battersea Station koja krasi omotnicu albuma "Animals".
Nakon toga "Money", elegična "Us and Them", pa "Brain Damage" i himnična "Eclipse" s "Dark Side of the Moon", okupana laserskom piramidom, zatvorile su službeni dio nastupa dočekan ekstazom publike koja je ionako reagirala ovacijama u svim ključnim dijelovima koncerta.
Nakon Watersova obraćanja publici pričom o prijatelju Englezu koji se pedesetih godina 20. stoljeća preselio u Hrvatsku – koju je Waters kao tinejdžer posjetio početkom šezdesetih – bis s pjesmama "Mother" i "Comfortably Numb" s albuma "The Wall" ispratio ga je iz dvorane uz ekstatične reakcije publike. Ne samo zaslužene nego i hrabro izborene; Waters nam je beskompromisno pokazao da smo dio normalnog svijeta, pa bilo to i s nenormalnim problemima.
Žebenoa sam uživao vrativši se u mladost...