Rokia Traoré: Sve više stvaramo modernu glazbu

Karizmatična Rokia Traoré jedna je od predvodnica novog glazbenog vala koji dolazi iz siromašne afričke države Mali i u posljednje vrijeme zapljuskuje europske medije učestalim hvalospjevima. Razgovarali smo s njom uoči sutrašnjeg koncerta u Aquariusu.

U svojoj glazbi obilato koristite instrumente karakteristične za tradicionalnu malijsku glazbu, a ona ipak zvuči moderno...
– To mi je bila i namjera od početka. Nisam željela biti još jedna od onih koji prepakiranu tradiciju prodaju zapadnjacima. Glazbena tradicija u Maliju je vrlo bogata. Htjela sam slijediti vlastiti instinkt i ideje, a kulturnu ostavštinu i instrumente koristim kao dio inspiracije.

Pjevate i svirate nekoliko instrumenata, sami pišete, aranžirate... Je li bilo teško izboriti se za takvu umjetničku nezavisnost i individualizam?
– U Maliju je glazba usko vezana uz kastinsku strukturu društva. Postoje skupine ljudi koje već stoljećima izvode glazbu, ona je dio njihovog identiteta, a postoje i kaste poput one iz koje dolazi moja obitelj, kojima su tradicionalno nametnuta ograničenja i zabrane bavljenja glazbom. Moglo bi se reći da sam na scenu došla niotkuda. Moj otac je bio diplomat i od ranog djetinjstva putovala sam svijetom, upijajući različite utjecaje. Oni s kojima sam radila u Maliju odbijali su kombinirati instrumente poput balafona, n’gonija i kore u jednoj pjesmi...

Je li prepreka bila i to što ste žena?
– Sasvim sigurno. Nisam bila griotte, odnosno pripadnica tradicionalnog svijeta iz kojeg je glazba dolazila. Gledali su me kao pretencioznog autsajdera. To me naučilo najvrjedniju lekciju: to što si mlada, neiskusna ili žena ne znači ništa, ako vjeruješ u svoje ideje i ciljeve možeš ih ostvariti.

Izjavili ste da pripadate novoj generaciji afričkih glazbenika koji na drukčiji način predstavljaju Afriku svijetu.
– Mislim da je dužnost svakog Afrikanca ili Afrikanke koji za to imaju mogućnosti utjecati na promjenu percepcije društva u kojem živimo. Naše društvo opterećeno je silnim problemima od političkih do psiholoških, koji su velikim dijelom posljedica kolonizacije. Prošlo je svega nekoliko desetljeća od osamostaljenja afričkih država i mnogo se toga još sporo razvija, ali mi nismo tako zaostali kako nas uglavnom doživljavaju. Nova generacija afričkih glazbenika želi pokazati da i ovdje postoje ljudi koji rade nešto novo i moderno.

Ponekad za vas kažu da ste “afrička Tracy Chapman”. Što mislite o tome?
– Tracy Chapman jako je popularna u Maliju i ja je cijenim, ali smatram da u glazbenom smislu imamo vrlo malo zajedničkog. Na početku karijere pojavila sam se kao djevojka koja svira gitaru i pjeva, što je bilo vrlo neobično. Netko je tada povukao prvu usporedbu koja mu je pala na pamet i ona me prati do danas, iako nema baš puno veze sa stvarnošću. Ako ljudi razumiju ono što radim, svejedno mi je kako će me karakterizirati i zvati.

Brojni malijski glazbenici u posljednje su vrijeme stekli globalnu slavu. Koje je vaše mišljenje o glazbenoj sceni u Maliju?
– Glazba je sigurno jedna od najvrjednijih stvari koje imamo i lijepo je što je tako dobro prihvaćena u inozemstvu. Međutim, paradoksalno je pričati o glazbenoj sceni u Maliju, kada u cijeloj zemlji postoje samo dva mjesta na kojima možete održati koncert po nekim normalnim standardima. Teško je razmišljati o glazbenoj sceni ako postoji gomila puno važnijih i većih problema, u zdravstvu, obrazovanju, gospodarstvu... Glazba može pokrenuti Afriku, ali samo ako sa sobom donosi nove ideje.