Prvo malo činjenica. Najpoznatiji roman francuskog književnika Louisa-Ferdinanda Célinea \"Putovanje nakraj noći\" u Hrvatskoj je prvi put objavljen 1972. godine u biblioteci Hit izdavačke kuće Znanje, i to u dva sveska u prijevodu Višnje Machiedo. Zagrebački Meandar redigirani prijevod iste prevoditeljice objavljuje 2003., i to u Vrhovima svjetske književnosti, a Meandar Medija ponovila je izdanje ove godine. S razlogom.
Riječ je o važnom romanu pisca uz kojeg se u pravilu promptno vežu antisemitski pamfleti, čime se onda obezvređuje njegovo cjelokupno djelo koje je i te kako obilježilo povijest književnosti 20. stoljeća. A \"Putovanje nakraj noći\", taj razigrani roman koji je donekle i piščeva rijetko otvorena i potresna autobiografija, stoji u temelju Célineova stvaralaštva koje je hrvatskoj publici uglavnom ostalo nepoznanica sve do današnjeg dana. Céline je pisac bujne i počesto kvrgave rečenice koji s vrlo malo moraliziranja prati svoje junake, pa onda i glavnog Ferdinanda Bardamura koji se, pokušavajući preživjeti i rat i poraće, bavi medicinom koja je oduvijek nekako na granici između empatije i zločina. Céline maksimalno tamnim bojama oslikava ljudske karaktere, ne pati od pretjerane političke ili pak rodne korektnosti, nisu mu strane ni najnevjerojatnije opačine koje, doduše, tek skicira jer ga u biti ne zanima jeftini erotizam niti trendovsko sado-mazohističko psihologiziranje. U \"Putovanju nakraj noći\" ispisano je puno snažnih i u osnovi pacifističkih i antikolonijalističkih stranica. Riječ je o romanu koji je i putopis (izvrsni su opisi zahuktale Amerike i američke potrošačke ideologije), ali i romanu koji dubinski snima i propituje francusko društvo ogrezlo u žestoki materijalizam, koji u svakom čovjeku može probuditi ono iskonski animalno. \"Putovanje nakraj noći\" prepuno je lucidnih misli koje i danas mogu šokirati svojom direktnošću i brutalnošću. (D. Derk)