Darko Rundek u više od 40 godina rada kretao se mnogim artističkim područjima, ali nitko poput njega kod nas nije uspio tako sofisticiran i beskompromisan autorski materijal ponuditi na toliko različitih načina. Novi dokaz širokog teritorija koji Rundek obilazi šest je rasprodanih koncerata u KSET-u gdje je nastupao s Ekipom, i novi album "Za vašu poslijepodnevnu razonodu" snimljen s Jazz orkestrom HRT-a (Menart), koji je izašao ovaj tjedan. Razlika je doista drastična i otkriva razloge uspjeha: sjajan autorski rad i volja da se isti prikaže na što više načina, što je tijekom godina bilo važno pravilo rada Rundeka i ekipa s kojima je surađivao.
Rundek i Ekipa rasprodali su šest koncerata u KSET-u, vjerojatno su mogli i deset. Ili dvije Tvornice, Dom sportova. Ali nije poanta u tome. Rundek je, čini mi se, htio biti ne samo blizu svoje publike nego i blizu sebe. I u kontroliranim uvjetima uživati u novim verzijama sjajnog repertoara s Ekipom, ljudima s kojima vidljivo gušta. Bio sam na petom koncertu u KSET-u, očekivao sam puno, a dobio najviše. Naime, Rundek je ponovno izmislio sam sebe, skupa s Ekipom, onako kako to rade ozbiljni umjetnici. Rundek je naš David Byrne, to je definitivno.
Neki su ove koncerte zbog broja nastupa i Rundekove generacijske povezanosti sa Štulićem uspoređivali s Azrom u Kulušiću, ali to je krivo. Bilo je to pred 41 godinu, a ovo je danas. Tko je još iz Rundekove generacije u kreativnom naponu snage kao on, i na studijskim albumima i na ovakvim koncertima? Kad bi objavili snimke iz KSET-a, dobili bi krasan live album i dokument po mjeri današnjeg vremena. Bolja usporedba bila bi s Plavom turnejom, kad su krajem 2003. godine Rundek i Cargo Orkestar svirali na šest različitih lokacija u Zagrebu drugačiji repertoar svake večeri.
Ovo je bila podjednako uzbudljiva avantura i to što su prikazali u KSET-u bilo je posebno. Rundek je s Ekipom nekoliko godina, što pokazuje da je nakon Cargo Orkestra pronašao novi ventil i ekipu muzičara s kojom se telepatski sporazumijeva i paše. Uz, dakako, sjajan svirački učinak. Mogli ste ih gledati u krcatom velikom Domu sportova prije nekoliko godina ili na INmusicu, ali to vas opet ne bi pripremilo za ono što su nudili u šest intimnih večeri KSET-u. Rundek je basist, i njegov ključni suradnik u Haustoru Srđan Sacher bio je basist. I Roko Crnić iz Porto Morta je basist koji čvrsto drži "sidro" u Ekipi, i skupa s bubnjarom poput Talking Headsa "vozi" na najjače kad to treba. Na tom temelju Igor Pavlica na trubi i sintesajzeru i velika Ana Kovačić na saksofonu, pokazali su se kao solisti koji u dijalogu s Rundekom mijenjaju nekadašnju violinu Izabel u sasvim drugačiju zvučnu sliku koja ponekad djeluje kao Bowiejev "Blackstar" prateći bend.
Te večeri Luka Čapeta, "Robin Hood alternativne scene" kako ga je najavio Rundek, pridružio se na gitari u nekoliko pjesama, zbog čega je "Šejn" zazvučala zamalo kao "London Calling" s pojačanim gitarističkim rifom. Rundek kao mastermind cijele operacije jedini je iz svoje generacije koji još uvijek kreativno pupa i zanimljiv je kao da je u cvijetu mladosti i kao iskusni Yoda srebrne glave pod reflektorima uživa u srazu s mlađom ekipom. Kao i mlada publika koja zna po što je došla šest večeri u KSET, a ima ih. Dok na ostale generacijske suvremenike dolazi nostalgična "gerijatrija", Rundek generira dijalog s novim ljudima u publici i na pozornici, s novom rock-scenom čiji je zaslužni "kum", ako ne i "tata".
A kako su Rundekov repertoar i Jazz orkestar HRT-a srasli kao "ulje na vodi", moći ćete provjeriti na albumu "Za vašu poslijepodnevnu razonodu". Snimanje zajedničkog albuma imalo je dobru podlogu međusobnog upoznavanja na sceni rasprodane Gorgone u Muzeju suvremene umjetnosti, gdje su Rundek i Jazz orkestar HRT-a u dvije večeri 2019. izveli swingerski pogled big banda na poznati repertoar. Za razliku od suradnje s Chui ili koncerta Maka Murtića i njegova Mimika orkestra u istom prostoru, program Rundeka i big banda bio je nešto manje avanturistički i eksperimentalan, što je i razumljivo.
Naime, respektabilan autorski repertoar Darka Rundeka popunjen je prije svega izvrsnim pjesmama, pa su se u novim verzijama orkestratori Mak Murtić, Luka Žužić i Miron Hauser, ujedno i dirigent, do neke mjere držali osnova predložaka, nadopunjujući ih majstorskom svirkom i solistima koji su pokazali raznovrsnost pri ovakvim neuobičajenim kolaboracijama. U zahtjevan program koncerata, a sada i albuma, Rundek je ušao razumljivo oprezan, svjestan odgovornosti koja je pred njim.
Naime, u samo mjesec dana tada je stigao od etno glazbe i suradnje s Andrejom i ekipom Ftičeki do swinga, jazza i sasvim drugačije koncepcije. Od ukupno 13 razrađenih, višeminutnih tema ("Ti i ja", "Bi mogo da mogu", "Slick Senorita", "Uhode", "Šejn", "Ima ih", "Ruke", "Wanadoo", "Čudne misli", "Ena", "Apokalipso" i "Šal od svile"), samo Haustorovi "Duhovi" koje su svirali u Gorgoni nisu ušli na album snimljen kasnije u studijima "Bajsić" HRT-a. Zapakiran u primjerenu starinsku omotnicu koja kao da je posveta albumima Ive Robića iz pedesetih.
Nije tajna da su Rundek i Haustor pionirski uveli duhačku sekciju kao bitan dio domaće rock-glazbe, pa se album s Jazz orkestrom HRT-a i velikom duhačkom sekcijom može smatrati još jednim dokazom koliko je bio vidovit i ambiciozan u vremenu kad to nije bilo uobičajeno. Paradoksalno, baš ovaj album mogao bi doprijeti i do široke publike kojoj Rundek nije najpoznatije štivo, dok će ovi drugi moći provjeriti kakav je swingerski učinak vašeg omiljenog materijala.