Ispeglana tijela, lica bez ijedne pore i savršeni životi koji vrište s društvenih mreža ideali su novog doba čija nedostižnost – makar bili svjesni da je riječ samo o lijepim lažima – mogu izazvati frustraciju, depresiju, ali i bunt. Pobuna je protiv tog nametnutog nam perfekcionizma najsnažniji zamah uzela tijekom pandemije i karantene, kada se rodio novi globalni trend zvan "goblin mode". Izraz koji je svojedobno proglašen i Oxfordovom riječju godine predstavlja hedonističko odbacivanje nerealnih društvenih očekivanja, vrednovanje udobnosti i ugode nad izgledom te jednostavnije rečeno – lješkarenje u pidžami dok žlicom tamanimo Nutellu, bez šminke i bez ikakve brige za to što će Instagram-selo reći. I upravo je taj zaokret u vizualnoj kulturi, od stremljenja savršenstvu prema estetici ružnoće, u fokusu ovogodišnjeg 13. izdanja Organa Vida, bijenalnog Međunarodnog festivala fotografije koji će se pod temom "Creeps and Butterflies" održati u Muzeju suvremene umjetnosti od 26. rujna do 3. studenog.
– Otkako smo kao kustoski tim preuzeli vodstvo nad Organom Vida, promatramo načine na koje se fotografska slika i vizualna kultura mijenjaju u odnosu na duh vremena. I ono čemu sada svjedočimo sve je snažnije prihvaćanje nesavršenosti i neuglađenosti, pa i koketiranje s campom i lošim ukusom. Ovo izdanje je, smatramo, prirodan nastavak prethodnog, u kojem smo se bavili osjećajima i afektivnim perspektivama kao odgovorom na društveno nezadovoljstvo i nesigurnost u post-COVID vremenu, društveni nihilizam, odbacivanje perfekcionizma, idile i kapitalističkog terora izvrsnosti. No ove godine se s osjećaja vraćamo više u vizualnu kulturu i samu sliku istražujući načine na koje sama slika može biti oblik društvenog otpora, a ne samo estetska gesta. Zanimalo nas je što je to zapravo ružnoća, dualnosti i podvojenosti koje iz nje proizlaze, ti neuhvatljivi međuprostori između ružnoće i divljenja, užitka i gađenja. Stoga i sam naslov festivala glasi "Creeps and Butterflies" ili "Žmarci i leptirići" – kazao nam je Lovro Japundžić, koji uz Barbaru Gregov i Leu Vene čini kustoski tim festivala.
Na natječaj im je pristiglo više od tristo radova, a odabrani su radovi dvanaest finalista iz svih krajeva svijeta – Tea Ala-Ruone, Huga Laportea, Clémence Elman, Julie Folly, Valerie Geissbühler, Annemarije Gulbe u suradnji s Annom Ansone i Krišjānis Elviksom, Zhao Qianma, Stacy Kranitz, Marianne Nardini i Mile Soporowske – koji će biti izloženi na centralnoj izložbi u MSU. Svi su ti umjetnici, kaže nam Japundžić, na festivalsku temu odgovorili su na najrazličitije načine.
– Francuska umjetnica Clémence Elman bavi se primjerice hororom i drakulskim turizmom u Rumunjskoj, dok je rad Huga Laportea "Abstract Pornification" otišao u sasvim drugom smjeru te tematizira pornografiju, odnosno s pomoću umjetne inteligencije eksplicitne pornografske slike pretvara u apstraktne pejsaže. Domaća umjetnica Mariana Nardini našu je temu interpretirala kroz toksičnost heteroseksualne romantične veze, propadanje ideala romantičnih odnosa koji prerastaju u agresiju i kontrolu od strane jednog partnera na vrlo interesantan način, performansom "Just girlie things – Love Nest", u kojem je sa svojim imaginarnim dečkom, glavicom crvenog kupusa, skvotirala jednu kuću u blizini Zagreba. Neki su pak ružnoću poistovjetili sa šokom pa možemo vidjeti i iznimno gadljive i ružne prizore koji kod gledatelja proizvode šok-efekt... – ističe Japundžić.
No ova je izložba samo jedna od nekoliko događanja koja nas očekuju na 13. izdanju Organa Vida, jer istovremeno će se otvoriti i grupna izložba sedmero umjetnika "Neraskidive niti" europske fotografske mreže FUTURES, kao i dvije samostalne izložbe, "ID_75" hrvatskog fotografa Ivana Buvinića, dobitnika Nagrade Marina Viculin, te "Ciklusi u paklu" suvremene britanske umjetnice Zoe Williams, koja nam sprema ambijentalnu instalaciju jezive, no opojne atmosfere ispunjene intenzivnim mirisima i prigušenim zvukovima.
Osim Muzeja suvremene umjetnosti, dio programa ovogodišnjeg Organa Vida održat će se i u Pogonu Jedinstvo, gdje nas u petak 27. rujna očekuje performativni panel Crit Club, interesantan prostor za "razigrana neslaganja" i raspravu o nemogućim pitanjima, poput onog vječnog – je li tehnologija dobra za umjetnost? A dan kasnije, na glazbenoj slušaonici Neupitan odgovor, moći ćemo svoje glazbeno obrazovanje produbiti u neočekivanim smjerovima, od mističnih napjeva srednjovjekovne časne sestre Hildegarde do opernih punk-skladbi...