Samo je Tito davne 1953. pomalo bahato mogao Temzom uploviti u samo srce Londona

Nebo se otvorilo nad Pulom u ponedjeljak, kada je u Areni zakazana premijera dokumentarnog filma “Galeb” Ivana Živkovića Žike, čija je projekcija potom preseljena u dvoranu Istarskog narodnog kazališta. Priča je to o brodu na kojem je Tito plovio 479 dana, posjetivši 18 zemalja na tri kontinenta, da bi nakon raspada Jugoslavije ostao neželjen i prepušten propadanju.

– Ideja za snimanje dokumentarca o Galebu krenula je od Denisa Kuljiša. Počeli smo s radom u ovo vrijeme prošle godine, dogovorili isplovljavanje brodom Seagull II Juroslava Buljubašića koji ima važnu ulogu u filmu, da bi samo desetak dana od početka snimanja Denis iznenada preminuo – kazao nam je redatelj Živković, koji je potom otkazao sve ljude i opremu, smatrajući da film bez Kuljiša ne bi imao smisla. Međutim, Kuljiševa udovica na sprovodu ga je zamolila da ipak nastavi snimati i sreća je da je on tu molbu prihvatio, jer radi se o jednom od najzanimljivijih dokumentaraca prikazanih na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu, prije svega zbog nevjerojatnih arhivskih snimki koje je Živković izvukao iz beogradskog arhiva Filmskih novosti.

Na njima se vide Titovi posjeti brojnim zemljama, od Velike Britanije, gdje je kao prvi lider neke socijalističke zemlje 1953. pomalo bahato Temzom uplovio u samo srce Londona, do egzotičnih zemalja koje su se tek odvajale od bremena svoje kolonijalne prošlosti, tražeći nove, ravnopravnije načine za uspostavljanje međunarodne suradnje. Titov Pokret nesvrstanih, koji je velikim dijelom dogovoren upravo tijekom plovidbi Galebom, mnogi su prepoznali kao svoj novi put.

– Uz zapadni i istočni blok podjednako je moćan bio i onaj treći, nesvrstani, a Tito je tu bio prvi među jednakima. Mnogi od tih mladih lidera gledali su ga kao idola, čovjeka koji je mogao pomiriti najrazličitije društvene i političke opcije. Samo on mogao je ravnopravno ugostiti Nehrua, čovjeka širokih pogleda iz najviše indijske kaste, iz zemlje s tisućljetnom kulturnom tradicijom i britanskim parlamentarnim sustavom, a odmah kraj njega podobrazovanog lidera neke afričke zemlje koji je prvi put izašao iz savane kako bi prisustvovao sastanku nesvrstanih – prisjetila se Tanja Petovar, kći Titova generala Rudolfa Petovara. Među sugovornicima u Živkovićevu filmu ključni su posljednji živući Titov diplomat Budimir Lončar, bivši predsjednik Stjepan Mesić, te Stanko Crnobrnja, sin Titova sekretara Bogdana Crnobrnje, kao autentični svjedoci tog vremena. Tu je i povjesničar Tvrtko Jakovina, koji na okolnosti Titovih plovidbi tijekom stvaranja Pokreta nesvrstanih gleda sa znanstvenim i vremenskim odmakom. Svatko iz svojeg kuta, vode nas putovima Titova Galeba, pripovijedajući o jednom od najvećih političkih projekata 20. st., ali ne zaboravljajući ni pikanterije o očajnim pjesnicima koji na Galebu pokušavaju samoubojstvo, te o dvorskim intrigama oko privilegiranog položaja sestre Jovanke Broz u Titovu protokolu.

Da je Kuljiš živ, otkrio je Živković, taj film izgledao bi sasvim drugačije. On je trebao biti centralni akter “Galeba”, odjeven u afrički haljetak, provocirajući sugovornike. Tragične su okolnosti pod kojima je redatelj morao promijeniti koncept filma. Međutim, baš ovakav estetski umjereniji rad možda će i lakše putovati preko granica, prije svega u zemlje nesvrstanih, u kojima mnogi i dalje štuju druga Tita.