Prigodno, uz kakvu obljetnicu, čuje se na radiju: “Halo, halo,ovdje Radio Zagreb”. No, malo tko će u toj staroj snimci prepoznati glas prve hrvatske spikerice Božene Begović. U konačnici i ta snimka je laž, naknadno sjećanje snimljeno u pedesetim godinama, jer prve riječi na Radio Zagrebu je izrekao muškarac. A to je tek jedna od nepravdi koje je u svom životu otrpjela jedna sasvim posebna žena, kojoj se ZKM odužio postavivši na scenu autorski projekt Pavlice Bajsić Brazzoduro.
Rezultat je posebno zanimljiva predstava, šarmantnog retro prizvuka, u kojoj je dramaturg Tomislav Zajec nadogradio radiofonijski teatar po kojem je ova autorica poznata, priča koja razotkriva mizogini odnos prema ženama koji je na ovim našim prostorima ostajao postojan dok su se mijenjale države, društvena uređenja, vladati i moćnici. Uz glumce na sceni publika uživa u dokumentarističkim zvučnim zapisima, sjećanjima onih koji su Boženu Begović poznavali, onih kojima je oblikovala život kada je pokrenula Pionirsko kazalište (preteča ZKM-a) i za koje je bila jednostavno ‘teta Božena’. Jedna od njih je i glumica Slavica Jukić, veteranka među pikovcima, koju je premijerna publika toplo pozdravila kada se pridružila glumcima i autorskoj ekipi na kraju predstave.
Dramaturg i redateljica i autorica priču o Boženi donose diskretno, baš kao što je ona živjela, kroz male sličice i epizode iz njezina života: tu je taj prvi nastup na radiju, igra potapanja brodova s Krležom (prijateljem njezina oca, književnika Milana Begovića), ljubavni odnos i život s Joelle Vuković, prva predstava PIK-a, odlazak u mirovinu zbog neuspjelih pokušaja da kazalištu osigura zgradu... Tu su i njezini stihovi koje je uglazbio Kralj Čačka (glazbenik Nenad Marić), tu je ta nostalgična glazba koja u sjećanje priziva neka davno prošla vremena.
Glumce predvodi Barba Prpić u ulozi Božene, uz nju su Lucija Šerbedžija, Sreten Mokrović, neodoljiv kao Krleža i kao pionirka, Rakan Rushaidat, koji u tužnu priču unosi neodoljivu dozu humora, počevši od načina na koji ‘glumi’ radijske smetnje, Toma Medvešek i Dino Brazzoduro, kao glavna glazbena potpora u glumačkom bendu. Svi su oni svoja srca dali u ovu priču, a dugo će se pamtiti i scenografija Stefana Katunara, koji je ovdje slušalicama i mikrofonima stvorio most između prošlosti i budućnosti, ali i razloge za igru.