Kako je počelo tako je i završilo. Sedma je sezona “Igre prijestolja” od prve epizode obećavala puno i, priznat će i skeptici, održala to obećanje sve do kraja.
Je li baš upravo završena sezona najbolja u megapopularnoj seriji do sada, ostavit ćemo pojedinačnim procjenama, no svakako je riječ o iznimnoj sezoni koju smo uistinu odgledali u dahu, da se još jednom okoristimo starom frazom. Iako se i dalje radi tek uz nadzor tvorca priče o sedam kraljevstava Georgea R. R. Martina, ali bez njegova književnog predloška, mora se reći da radnja doista time nije izgubila ništa. Dapače, sve što je u prošlim sezonama ostalo pomalo nedorečeno u sedmoj sada dobiva ponegdje i novi smisao. I nije sve prebrzo, iako je brže nego što smo se navikli.
Zanimljiva je ta brojka od sedam epizoda. Neke informacije govore o nedostatku sredstava, druge o kratkoći rokova. Ne dvojimo da je riječ o drugom razlogu, HBO na Igri prijestolja ne štedi. Zašto i bi, četvrta epizoda koja je ukradena s njihovih servera te su je internetski surferi mogli pogledati i prije službenog termina emitiranja dosegla je najveću gledanost dosad. Moguće je da to neće stati jer riječ je bila o čistom spektaklu. Sedma je sezona donijela sve – spletke (koje se konačno odvijaju u korist snaga dobra), nevjerojatno režirane bitke (u kojima opet pobjeđuju dobri), ljubavi koje su možda očekivane, no ipak su im scenaristi dodali “twist” ne bježeći od osnovnih ideja Georgea R. R. Martina. Isto tako, da ne otkrivamo previše onima koji se Igru prijestolja tek spremaju “binge watchati”, ostavljeni su “cliffhangeri” koji će osmu sezonu, koja je navodno i posljednja, sasvim sigurno učiniti nanovo interesantnom.
I opet, nemoguće je procijeniti hoće li se oni pretvoriti u kakav novi opasan ljubavni trokut ili će ostati samo na surovoj politici sukoba u Westerosu. Ono što poglavito fascinira pomnijeg gledatelja jest da se priča odvija bez gubitaka glavnih likova. Svi oni nekako, na ovaj ili onaj način, izmiču smrti, mijenjaju tabore i uloge u priči, antiheroji se pretvaraju u heroje, pozitivni likovi ulaze na tamnu stranu taman onoliko koliko im treba da se riješe svojih glavnih neprijatelja ili ih barem razotkriju. Također je u sedmoj sezoni primjetno da likovi stare, odnosno sazrijevaju na pravi način.
Svakako tu treba istaknuti Aryu i Sansu Stark koje su “dark horses” sedme sezone, no oko kojih se ipak odvija iznimno zanimljiva sekundarna radnja koja kulminira nestankom jednog od likova koji su u seriji gotovo od prve sezone. No opet, taj neće nikome previše nedostajati, a radnja će se i po tome u osmoj sezoni usmjeriti na jasan sukob dobra i zla bez nekog balasta. Konačno smo u svom svojem mračnom sjaju vidjeli i vojsku mrtvih, odnosno njihova ledenog Kralja noći oko kojeg su scenaristi uspjeli napraviti još jedan spektakl u scenama bitaka koje će biti teško zaboraviti.
Bez obzira na svake sezone sve atraktivniju Daenerys Targaryen, svijet se ipak vrti oko pokvarene kraljice Cersei Lannister koja više ne oklijeva iz vida ukloniti i one najbliže joj, što na kraju ispada kao dodatna kvaliteta serije te mogući uteg na vagi za dobro protiv zla. Bez ikakva krzmanja, sedmoj sezoni Igre prijestolja možemo dati čistu peticu bez obzira na to što smo znatno manje uživali u prekrasnim prizorima Dubrovnika, odnosno King’s Landinga.
Svatko moze da kaze sto hoce, o glumcima, o filmu, o novcu, itd... Meni je ovo najbolja serija koju sam vidio u zivotu, scenario je super, pejzazi su prekrasni i glumci dobro igraju svoje uloge. I sto je najbolje, nitko nije zasticen, glava moze da ode bilo kome i u bilo kojem trenu, dogadaji su nepredvidljivi i to sve me drzi do zadnjeg daha pred ekranom. Bravo reziseru i bravo citavoj ekipi koja je radila na filmu.