Izvorni “Decadance” u izvođenju slavnog izraelskog plesnog kazališta Batsheva Dance Company vidjeli smo u Zagrebu 2002. na Tjednu suvremenog plesa, no činjenica da Zagreb sada ima svoju inačicu toga slavnog suvremenog baleta važna je zbog brojnih generacija gledatelja koje su stasale u međuvremenu, ali i zbog samog Baleta HNK Zagreb.
Balet je doslovno eksplodirao
Radeći sa slavnim koreografom Ohadom Naharinom i koristeći njegov Gaga plesni jezik, ansambl Baleta otišao je nekoliko prečki više na ljestvici svoje kvalitete. Čini se, doslovno, da je Balet HNK Zagreb eksplodirao; porušene su mnoge tjelesne i emocionalne granice, tijela plesača ‘slomljena’ su na sasvim drukčije načine i prvaci klasičnih bijelih baleta sada u suvremenom baletnom izričaju znaju i mogu pokazati sve svoje strasti, ali i erotičnost, frustracije, humor, nježnost... No, što je to Gaga i što je “Decadance”? Gagu je Naharin osmislio osluškujući vlastito tijelo kako bi si olakšao oporavak nakon plesne ozljede, a danas je to plesni jezik koji diljem svijeta koriste plesači, ali i ljudi koji vole ples (postoji naime gaga/plesači i gaga/ljudi), ali je to i terapija za oboljele od Parkinsonove bolesti.
Balet “Decadance” na mnogo je načina balet u stalnom nastajanju, sastavljen je od dijelova prijašnjih baleta ovog koreografa koji se ubraja među najveća autorska imena svjetskoga suvremenog plesa današnjice, ali se ti dijelovi uvijek iznova ‘slažu’ u nove matrice osjećaja i pokreta, prilagođavaju svakom novom ansamblu i svakom novom plesaču, uvijek iznova slaveći moć pokreta i ljudskog tijela. Ovdje u Zagrebu on je postao i svojevrsna iskaznica plesača, jer svatko od njih ima svoj trenutak u kojem objašnjava ono važno o sebi, plesu, životu... Glazba je zapravo nevjerojatan spoj i preplet u kojem ima i technoglazbe, drevnih napjeva, Bollywooda, Beach Boysa..., a jedino čime Naharin barata bolje od glazbe sami su plesači.
Njihovi pokreti doslovno imaju moć da zavedu gledatelje do one najviše razine na kojoj mu se dogodi da propusti čuti trenutak u kojem glazba tone u tišinu ili pak onaj u kojem se glazba iz tišine rađa. Cijeli ansambl koji smo vidjeli na premijernoj izvedbi, u četvrtak 11. studenoga, dao se Naharinu i “Decadanceu” do zadnje plesne stanice u tijelu, a on im je zauzvrat priuštio nekoliko istinskih katartičnih trenutaka.
Tako balerine i baletani (oni isti koje ćemo za dva tjedna gledati kao eterične vile i prinčeve u “Orašaru”) u “Decadenceu” vrište, viču, smiju se, pjevaju... Narahin, jednostavno ništa ne radi kao neki drugi koreografi, pa tako ovdje nježni ples udvoje plešu dvojica muškaraca, i to još na posve neočekivanu, ali nježnu i zaraznu, indijsku glazbu. A opet nema u tom plesu baš ništa ironično, komično ili cinično. Kao i u ostatku ovog baletnog spektakla na djelu su tek istinski osjećaji i profinjena erotika.
Iste su samo strast i želja
Plesni ansambl diše unisono, bezbrižno trošeći golemu energiju, plešu kao da su jedno tijelo koje pokazuje bezbroj svojih lica. Iste su samo strast i želja jer sve je i zamišljeno bez glavnih rola. Stoga je opravdano nabrojiti sve sudionike, počevši od nacionalnog prvaka Baleta HNK Zagreb Tomislava Petranovića, koji uz sjajnu izvedbu ovdje ima i ulogu svojevrsnog vodiča kroz balet. Uz njega na sceni su: Saya Ikegami, Nika Kristina Crnić, Natalia Kosovac, Helena Troha, Mutsumi Matsuhisa, Lada Rora, Rieka Suzuki, Atina Tanović, Iva Vitić Gameiro, Valentina Štrok, Taiguara Goulart, Mario Diligente, Bart Engelen, Drew Jackson, Balint Rauscher, Takuya Sumitomo, Yuho Yoshioka i Vid Vugrinec.