Ministarstvo kulture ne ukida Hrvatsku zajednicu samostalnih umjetnika jer je to udruga građana, rekla je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek na godišnjoj konferenciji za tisak komentirajući medijske tekstove o novom zakonu koji se bavi samostalnim umjetnicima.
– HZSU je udruga koju Ministarstvo u cijelosti financira sa 800.000 kuna. Ni jedna udruga ne dobiva toliko novca. Sljedeće na listi je Društvo hrvatskih književnika sa 650.000 kuna. Intencija Ministarstva jest da se administrativni posao u vezi s odobravanjem prava na uplatu doprinosa odvija u Ministarstvu kulture jer je za taj posao fiskalno odgovoran ministar. A HSZU može i dalje obavljati sve druge aktivnosti – rekla je ministrica, koja misli da je zlonamjerno radni materijal prikazivati kao nacrt zakona. Navela je i da Ministarstvo predlaže da članovi stručnih povjerenstava budu samo predstavnici strukovnih udruga, a ne da, kao do sada, u njima sjedi i po jedan predstavnik Ministarstva i administracije HZSU-a. Na pitanje je li točan dojam da je novi kurikul za hrvatski jezik u suprotnosti s Nacionalnom strategijom poticanja čitanja, ministrica kulture tvrdi da jedno ne isključuje drugo.
– Teško je doći do suglasja o lektirnom kanonu. Strategija za poticanje čitanja temelji se na čitanju iz užitka. Ministarstvo kulture odlično surađuje s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i nadam se da će se ta suradnja nastaviti u smislu popunjavanja školskih knjižnica naslovima koji će se čitati iz užitka – rekla je Nina Obuljen Koržinek.
Ministrica se pohvalila da je proračun Ministarstva kulture lani iznosio 1,256 milijardi kuna, što je povećanje od 15,4 posto u odnosu na 2017. godinu.
Niža stopa PDV-a
– Time nastavljamo kontinuirani rast budžeta tijekom tri godine. Lani smo izjednačili PDV na e-knjige i e-publikacije s tiskanim knjigama i publikacijama, a od ove godine se primjenjuje i niža stopa PDV-a od 13 posto na isporuku usluga ili autorski honorar pisaca, skladatelja i izvođača. Lani smo uveli i natječaj za poticanje vizualnih umjetnika od nešto više od milijun kuna jer oni imaju najfragilniju poziciju, a u suradnji s Ministarstvom gospodarstva digli smo budžet natječaja za poduzetništvo u kulturi na osam milijuna kuna – pohvalila se ministrica. Spomenula je da s izmjenama Zakona o audiovizualnim djelatnostima povećan poticaj s 20 na 25 posto ukupnog iznosa troškova za proizvodnju audiovizualnog djela u Hrvatskoj, a uvedena je i dodatna mjera poticaja od 30 posto ukupnih troškova koji su učinjeni u nerazvijenim područjima, za što je filmska zajednica već reagirala većim interesom.
Novi model financiranja
Ministrica je za ovu godinu najavila zakonodavno uređivanje statusa umjetnika, kazališta i javnog financiranja umjetnosti te rad na Strategiji kulturnog razvoja. Ministarstvo je uvelo novi model financiranja 48 ustanova kojima je osnivač Ministarstvo, koji više ne moraju prijavljivati svaki pojedini program na javni natječaj, nego se njihovi programi planiraju i ugovaraju zajedno s hladnim pogonom. Tako je lani broj prijava na javni natječaj smanjen sa 11.000 na 8000, a u Ministarstvu tvrde da je time omogućeno lakše financijsko planiranje te kvalitetnije upravljanje sredstvima. Ministrica je rekla da je, što se europskog novca tiče, najviše povučeno iz Europskog socijalnog fonda, i to 90 milijuna kuna trima natječajima.
Ne da mi se pisati epski, a i teme su raznorodne.....Jezik vam je loš, hrvatski (ili više hrvatski) je proračun, a ne budžet. O ovim AV likovima ne znam puno, pa ne bih komentirao. Činjenica je da je sva ta "avangarda" s pokojom nagradom na međunarodnim festivalima nečeg-bofl. Prava djela bi se vidjela u, npr.: 1) da se snime igrani filmovi i serije na visokoj razni, tehnički obrađeni i sa suvislim dijalozima, a ne kao u većini- čast iznimkama- s glumom razine partizanskih kazališta i bizarnim kreveljenjima koje nas "svijetu" prikazuju kao pitoreskne Neandertalce. Bolje ekranizirajte nešto od Krleže, Novaka, Aralice, Remete, zaboravljenoga Laušića, Šehovića/Mitrovicha, Kovača, Karahasana (on je i hrvatski pisac),..nego što trošite šolde na tričarije i kreveljenja. Glede lektire mislim da je u pitanju bura u čaši vode. Pravi je problem što imamo, koliko znam, najmanje sati hrvatskoga (u odnosu na ostale zemlje EU u pogledu broja sati nacionalnoga jezika). Budući da sam išao u školu u SFRJ, znam da ima dosta prostora jer nema više srpskih pisaca (Obradović, Lazarević, Kostić, Stanković,..)- a vi to niste ispunili svjetskim i hrvatskim, uz manje iznimke. Nisam vidio Conrada i Faulknera, a od Krleže obvezno gurate njegove drame, a ne romane i novele. Za samu dječju književnost, to ne vidim da bi moglo nešto bitno drugačije (Lovrak, Brlić Mažuranić, Martić, Carroll, Kušan, Matošec,..). Ukratko- više novca, više stručne i estetske ozbiljnosti i manje amaterizma.