Od privatnog prijevoznika i zapovjednika obrane Bogdanovaca, naselja nedaleko od Vukovara, do samoukog kipara čija su umjetnička djela u drvetu i kamenu raširena po cijelom svijetu. Tako bi se ugrubo moglo opisati životni put Ivana Matkovića Laste (74), koji i dalje stvara u dvorištu svoje obiteljske kuće u Bogdanovcima, gdje mu se nalazi atelje. Matković je po nadimku Lasta postao poznat tijekom Domovinskog rata, a danas ga koristi i kao umjetničko ime.
Njegovo djelo „Kristo – vukovarski put nade“ uskoro će put Sankt Peterburga gdje će trajno ostati. Radi se o radu koji prikazuje ratnu kalvariju Vukovara i Hrvatske, a koji je Matković radio više od četiri godine. Ovo kiparsko djelo, nastalo u hrastovu drvetu, širine je 515 centimetara, visine jedan metar, a težine oko 500 kilograma. – Umjetnost je moj svijet već godinama, a posebno od povratka u Bogdanovce. Jednostavno uživam u tome, a svakodnevno stvaranje me odmara. Najčešći motivi su mi branitelji i crkvene teme. Dosad sam napravio 482 rada u drvetu i kamenu pri čemu one sitnije nisam ni računao. Ipak, „Kristo – vukovarski put nade“ svakako je svojevrsna kruna moga dosadašnjeg rada – kaže Matković koji nam je s ponosom pokazao svoja djela.
Impozantni rad započinje simboličnim pranjem ruku od strane EU za Hrvatsku koja ulazi u rat. Dalje se mogu vidjeti tenkovi i vojnici JNA, četnici, branitelji s krunicom, kolone prognanika koji napuštaju grad među kojima se vidi i djevojčica u plavom kaputiću – Željka Jurić. Dalje je prikazano ubijanje branitelja i civila na Ovčari, a tu su i utemeljitelj hrvatske države Franjo Tuđman i biskup Franjo Kuharić kao i vukovarski Vodotoranj. Mogu se vidjeti i žica koja simbolizira logore, zrakoplovi, vučedolska golubica…
– Tu je i niz drugih detalja kako bi se ljudima što više približila kalvarija Vukovara. Možda se neki od građana i sami prepoznaju u njima. „Kristo – vukovarski križni put nade“ ostavlja nam nadu u budućnost da kroz ovo kiparsko djelo vizualno i taktilno zaživimo nove živote za budućnost novih generacija, na Kristovoj muci, na muci Domovinskog rata, da se nikad ne zaboravi! – rekao je Matković.
Inače, njegovo prvo kiparsko djelo u drvetu nastalo je još u vrijeme progonstva kada je u izgorjelom drvetu masline napravio skulpturu koju je nazvao „Naša Ovčara“. Skulptura predstavlja stradanje branitelja i civila na Ovčari, ali i onih koji su ondje pobijeni i čija tijela nikada nisu pronađena.
Kada govori o svojim umjetničkim djelima, redovito spominje i spomenik u kamenu koji se nalazi u središtu Bogdanovaca, a podignut je u spomen na sve mještane stradale u vrijeme Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata.
– Samouki sam umjetnik i možda radim malo drukčije. Svoja djela stvaram od početka do kraja. Krećem s idejom djela, potom tražim materijal, poslije čega radim nacrt i zatim ga nastavljam dalje raditi u kamenu ili drvetu. Radim sve ručno jer jednostavno u svoje ruke imam najviše povjerenja i najbolje osjetim materijal. Taj način jest teži i traje dulje, ali sam vrlo zadovoljan kada sve završim jer znam da je to mojih ruku djelo. Neke radove radio sam u drvetu starom i po pet-šest tisuća godina – rekao je Matković.
Koliko god da je dosad napravio, Matković ne staje te planira nove radove. Trenutačno radi na dva rada u kamenu, i to na poprsju dr. Franje Tuđmana i na jednom kamenom križu za obiteljsku kuću. Uskoro planira napisati i treće izdanje svoje knjige „Bogdanovci, vrata Vukovara“ koja će biti dopunjeno izdanje prethodne dvije knjige s više podataka o povratku mještana.
– To je sve način da, kao umjetnik, ostavim nešto iza sebe. Ako neke stvari ne ostanu zapisane ili napravljene, sve će se zaboraviti, a ja to ne želim dopustiti. Želim da se zna što smo sve preživjeli i ovo je moj način da u tome pomognem. Puno smo toga dali i žrtvovali i previše je krvi proliveno da bi se sve to zaboravilo – zaključio je Matković.