Hrvatski etnokoreograf Zvonimir Ljevaković umro je prije trideset i tri godine, ali njegove koreografije i dalje žive na hrvatskim pozornicama. Tako je ansambl Lado slaveći šezdeset i peti rođendan jubilarni koncert u cjelosti posvetio Ljevakoviću, jednom od svojih utemeljitelja i dugogodišnjem umjetničkom voditelju ansambla.
Publika u zagrebačkom HNK-u mogla je vidjeti točke koje Lado često ima na repertoaru, poput onih nezaobilaznih Prigorskih plesova, Bunjevačkog momačkog kola ili pak Tanca po Susacku, ali ansambl je slavljeničke večeri odlučio izvesti i rjeđe izvođeno i iznimno zahtjevno Vrličko kolo, ali i primjerice Baranjsku žetvu i Drmeš.
Posebnost je Ljevakovićeva rada ta da je uz koreografiju, uz neke iznimke, potpisivao i glazbene obrade svojih koreografija, pa je tu riječ o rijetko ujednačenim cjelinama u kojima je scenska i vizualna dopadljivost uvijek usklađena sa vokalnom kompleksnošću. Ladovi profesionalci Ljevakovićevu su večer izveli dostojanstveno, ali i nadahnuto.
Posebno je imponirao ženski pjev, kako cijelog ženskog zbora, tako i iznimno prezentnih solistica, pa i Aleksandre Ptičar koja se nakon tri tisuće odplesanih i otpjevanih koncerata oprostila od ansambla. Ljevaković je iznimno zaslužan što je u Hrvatskoj folklor davnih godina dobio status umjetničke grane. A Lado je zaslužan što Ljevakovića i u 21. stoljeću možemo doživjeti u njegovom punom sjaju.