Počinju 40. Dani satire Fadila Hadžića

Slovensko narodno gledališče iz Maribora otvara festival

Foto: Arhiva VL
Slovensko narodno gledališče iz Maribora otvara festival
03.06.2016.
u 06:30
Godine 2065. skupina glumaca, bivših članova Mariborskog dramskog kazališta, pjevai evergreene. To ih vraća u mladost u kojoj su svi bili izvođači u kazalištu
Pogledaj originalni članak

Večeras u Satičkom kazalištu Kerempuh počinju 40. Dani satire Fadila Hadžića. Otvara ih predstava "Zauvijek mladi" Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora. Djelo Erika Gedeona režirao je  Sandy Lopičić, po prijevodu Mojce Kranjc, a u ovoj nagrađivanoj predstavi glume: Leo Kulaš, Jasminka Marksl / lektor: Janez Bostič
igraju: Irena Varga, Sandy Lopičić / Denis Horvat, Mateja Pucko, Kristijan Ostanek, Matevž Biber, Jurij Drevenšek i Mirjana Šajinović.

Priča je smještena u 2065. godinu. Skupina glumaca koji su bivši članovi Mariborskog dramskog kazališta pjevajući evergreene vraća se u svoju mladost u kojoj su svi bili izvođači u kazalištu. Tako nas sve suočavaju sa svakodnevnim životima starih ljudi koji su zapeli u vremenu. Gledamo ih kako svoj um oživljavaju tom glazbenom terapijom te prisjećanjem na izgubljenu životnu energiju produžuju svoje živote. Svatko s imalo društvene svijesti zna da živimo u svijetu u kojem se raspada sve ono što se nekoć smatralo uobičajenim. U današnjem društvu osoba vrijedi samo ako je mlada i uspješna u svim područjima života te se konstantno penje na društvenoj ljestvici i zarađuje mnogo novca.

Biti star i/ili bolestan predstavlja potpuni očaj, nemoć, gubitak i neuspjeh - dakle nešto čega se treba stidjeti i što treba skrivati od drugih. Tako gerontofobija (averzija prema starijima) postaje normom našeg društva. Biti star počinje se smatrati vrstom bolesti ili hendikepa kojeg treba otloniti. To je rezultat konzumerističkog života u materijalističkom društvu. U takvom društvu važni su samo životna energija, brzina, snaga i seksi izgled uz uspjeh i zaradu. Teško je danas biti star ili bolestan jer starost i bolest osobu obilježuju ne samo fizički i emocionalno, već i psihološki te društveno. Društvo, odnosno javnost, a posebice mediji, ne cijene starije i bolesne osobe jer su one podsjetnik na krhkost i prolaznost života, na našu ranjivost i smrtnost, te time uništavaju naše slike napretka i sreće. Na prvi dojam predstava se možda čini zabavna i opuštajuća, no podrobniji pogled otkriva priču s poprilično radikalnim porukama o bespomoćnim starcima u našem društvu.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.