Na samom početku predstave “Prvi put kad sam ti vidjela lice”, premijerno izvedene u &TD-u u srijedu 9. prosinca, publika se urnebesno smije. Situaciju i jest smiješna: žena, ne više mlada, s nekim mladićem pokušava snimiti scenu u kojoj rekonstruira susret s mužem, večer u restoranu na kojoj je ona zaprosila njega. Mladić se ne snalazi najbolje, dobiva upute koje su šture i konfuzne...
Bijeg u suzama
No, smijeh iz publike ubrzano zamire, u priču se uvlači užas: žena se gubi u demenciji... Njena prošlost bježi od nje same. Redateljica Olja Lozica uspjela je u svojoj nakani: tešku životnu situaciju pokazala je besprijekorno točno, u mnogim njenim nijansama, od smijeha do suza. Mnogi su iz male dvorane &TD-a pobjegli sa suzama u očima, jer redateljica – uz pomoć dramaturga Matka Botića, koji ujedno potpisuje izbor glazbe u predstavi – pomno gradi dramsku, ali i emocionalnu napetost. Kako priča odmiče, žena je sve pogubljenija. Ono što je smiješno, već u njenoj izgubljenosti u običnom kulinarskom receptu, postaje tragedija koja otima životu smisao. Posebno je potresna scena u kojoj, nakon rečenice “Hladno mi je”, pokušava na sebe navući različite komade odjeće. Tada postaje jasno o kakvoj se okrutnoj bolesti radi, onoj koja ne krade samo sjećanja već uzima osobu cijelu, čini je i izgubljenom i nemoćnijom od malog djeteta. Ta i sve ostale situacije rođene su u glavama protagonista. Naime, Olja Lozica svojim je glumcima zadala ideju, a oni su iz glumačkih improvizacija stvorili tekst ove predstave.
Glumačke bravure
Olivera Baljak i Goran Guksić pritom su obavili nevjerojatan posao. Svaka njihova riječ, i gesta, duboku su životni, samim time i udaraju ravno u pleksus. Oni svoje junake igraju tako da im vjerujemo od prve do zadnje riječi, a način na koji to dvoje grade emocionalnu bliskost koja se rađa među dvoje po svemu različitih ljudi glumačka je bravura kakva se ne viđa često u hrvatskom teatru. Stoga, zbog njih dvoje, ali i autorske ekipe, kao i kraja priče, koji bi bilo sramotno otkriti, ovo je predstava koju svakako treba pogledati.