Poslije “Zabuna” zacijelo vam neće prisjesti dogovorena čašica razgovora, ali možda ćete pomnije promatrati sebe i svog sugovornika. Na toj tankoj žici između angažiranog i zabavljačkog kazališta vrpolji se jedan od najplodnijih britanskih dramatičara, u nas vrlo često izvođen. Alan Ayckbourn upoznao je kazalište iznutra radeći sve poslove. Upoznajući teatar, upoznavao je i život pa to svoje dvojno iskustvo jasno artikulira u svojim komedijama.
U njegovu opusu “Zabune”, premijerno izvedene u prijevodu Antuna Šoljana u Kazalištu Kerempuh, zauzimaju osobito mjesto jer je vrlo jasno suočio građansko, komforno kazalište, s teatrom apsurda. Njegova se drama, sačinjena od pet zasebnih cjelina povezanih nebrojenim nesporazumima, zabunama nastalima zbog ograničene sposobnosti komunikacije, doslovce raspada u lavež.
Redatelj Mustafa Nadarević preuzeo je i sam nekoliko važnih uloga, odlično je svladao prvi čin predstave u kojem vrijedi većina konvencija tradicionalnog teatra. Linda Begonja odlično se razigrala vješto i s osobitim užitkom uvlačeći se u uloge neobičnih žena punih životne energije. Elizabeta Kukić također je prihvatila izazov redatelja detaljno glumački bruseći svoje uloge, osobito se trudeći da se ne ponavlja gradeći nove likove. Muški dio ansambla bio je ponešto suzdržaniji, ali korektan. Izdvojimo ulogu Pearcea Mustafe Nadarevića, Konobara Željka Ku00F6nigsknechta i Hrvoja Kečkeša također kao Konobara, ali u drugom prizoru. Slavica Radović ponudila je vrlo zahvalan likovni okvir predstavi, a Zvonko Presečki pokazao je kako je uvijek pouzdan glazbeni suradnik.
Nevolje su nastale u drugom činu. Glumačka vještina više nije bila dovoljna da iskaže Ayckbournove nakane, a Nadarević je, osobito u prizorima u kojima sam sudjeluje, gubio uvid u cjelinu, a istodobno je zanemarivao svoje uloge. Predstava je nasmijala punu dvoranu, a osobito prvi dio zaslužuje pozornost.