On je profesor engleskog jezika i povijesti, glazbeni novinar te filmski kritičar, a desetogodišnja crtačka pauza nije zaustavila ni ilustratora u njemu. Punog imena Igor Jurilj, samoprozvani Yellow Yuri, na Dubrovačkim će ljetnim igrama 10. kolovoza predstaviti slikovnicu "Luka Sorkočević", o prvom hrvatskom skladatelju simfonija čija se 290. obljetnica rođenja prigodno podudara sa 70. obljetnicom Matice hrvatske - dubrovački ogranak i sa 75. izdanjem Dubrovačkih ljetnih igara. Autor teksta nedavno je preminuli Luko Paljetak, čije je ovo jedno od posljednjih djela, dok Yuri potpisuje ilustracije. Ovaj veseli kreativac otkrio nam je kako je doživio Gospara Paljetka te kako je tekla suradnja s Baby Lasagnom.
Kako ste upoznali Luka Paljetka?
Gospara sam pozvao kao prevoditelja Joyceova "Uliksa", kao gosta predavača na svoj festival Bloomsday Croatia posvećenog tom irskom piscu. Tri smo se dana družili po Puli, što je bilo oplemenjujuće iskustvo jer je preda mnom bio akademik kojeg sam najprije doživio kao klinac uz "Miševe i mačke naglavačke". Bio je erudit, nevjerojatno slojevita, osebujna i karizmatična ličnost bez ikakve pretencioznosti kakvu bih očekivao od akademika i živuće legende.
Koliko je Paljetkov tekst olakšao kreiranje ilustracija?
Slikovitost teksta jako usmjerava prikaz, a što je jezik autora bogatiji, jasnije su slike u vašoj glavi kao vizualnog prevoditelja. S Paljetkovim jezikom tu nije bilo problema, a posebno kada imate vrlo osebujnu i pomalo kontroverznu ličnost kao što je bio skladatelj Luka Sorkočević, koji je, po mom mišljenju, živio osobenjačkim životom Lorda Byrona, čak i za razdoblje 18. stoljeća. Možda je veći izazov bila odluka što zanemariti jer se radi i o vrlo gustom i biografski bogatom tekstu.
Odlučili ste Sorkočevića prikazati u stilu Oscara Wildea.
Čitajući Paljetkov tekst nekako se nazrelo puno karakternih sličnosti Sorkočevića i Wildea – elegancija, sofisticiranost, intuitivnost i glad za novim iskustvom. Obojica su bili ovisnici o cesti, vrlo obojeni raskoši Pariza svojih vremena, iako sa stoljećem odmaka. Tako sam odlučio sam prikazati Sorkočevića prema liku Wildea jer obojica dijele sličan umjetnički duh i složenost izraza, ali i činjenice da nemamo sigurnu vizualnu referencu na Sorkočevića, što je logično za barokni period. Wildeov prepoznatljiv izgled i stil donose suvremenu prepoznatljivost Sorkočeviću, čineći ga zanimljivijim i pristupačnijim publici koja možda nije upoznata s njim. To je kao da se prošlost i sadašnjost sastaju u jednoj slici, spajajući klasičnu glazbu i književnost na način koji priča novu, uzbudljivu priču.
Je li se Vaše mišljenje i doživljaj Luke Sorkočevića promijenilo prije i nakon rada na slikovnici?
Apsolutno. Pored svih onih umjetničkih razloga za njegovo slavlje, mislim da se radilo o tragičnoj figuri pogonjenu stalnim gubicima i težnjom za međunarodno pozicioniranje Dubrovnika na međunarodnoj kulturnoj i diplomatskoj sceni.
Surađivali ste i s Baby Lasagnom na njegovoj slikovnici "Baby Lasagna i mačak Stipe". Kako se to dogodilo?
Do suradnje je došlo na poslijepodnevnoj kavi kada mi je Krešo iz Rockmarka ideju za strip za jedan domaći bend preusmjerio na ideju za slikovnicu. S druge strane, imao sam doista priliku vidjeti Markovu prirodu putem rada na slikovnici i mogu potvrditi da je fascinacija njegovom toplinom i skromnošću opravdana.
Navodite Britney Spears kao osobu kojom ste fascinirani. Što Vas kod nje inspirira i ima li još ljudi kojima se divite na taj način?
Borbenost i nepokolebljivost su sinonimi za nju. S vremenom je njezina glazba kao neka sfera bijega iz stvarnosti i zabavna kulisa postala mračno proročanstvo njezina života. U mladenačkim trenucima izazova i problema uvijek je bila vjerno prisutna u mom životu, kao i sam Bowie koji je u mom svijetu figura umjetničkog uzora i nadahnuća. Moj totem, ikona, sidrište, utočište.
Spomenuli ste i ideju o slikovnici o Davidu Bowieju. Hoće li se ta ideja realizirati?
Hvala na javnom podsjetniku jer mi treba. Ne znam što će biti, ali želim je realizirati zbog sebe jer je to posve moja priča, ali zapela je na zapletu. Tako da, ako mi netko može pomoći napraviti klasični dramski konflikt, razriješit će cijelu priču. Možda je previše vremena prošlo, ali doista vjerujem u tu slikovnicu jer ima snažnu pedagošku poruku, kao i umjetnički poticaj djeci, a skicama sam i nakon osam godina prilično zadovoljan. Kao Bowiejev fan, osjećam dužnost odati mu počast jer je priča započeta prije njegove smrti, a ona je pak bila snažan katalizator mom crtanju. Nakon što je umro, nacrtao sam doista stotine njegovih crteža jer je to moj način nošenja s gubitkom.
Zašto baš žuta kao prepoznatljiva boja?
Suncokretova žuta boja zidova prijateljeve vikendice u Turskoj bila je kontekst kad sam jednog svibanjskog dana nakon deset godina neaktivnosti ponovno počeo crtati i u jednom vikendu napravio gomilu crteža. Na temelju te navale inspiracije nastali su novi crteži, eksperimenti i vezujem onda to buđenje iz sna, kao da sam bio u zimi iz “Game of Thronesa” uz žutu boju. Prvi objavljeni radovi na Instagramu bili su pod profilom Yellow Yuri kojeg je onda prvi ozbiljno zamijetio Dubrovčanin Žarko Dragojević i moje 'črčkarije' vidio kao naslovnicu svoje ploče. Nacrtao sam mu naslovnicu za bend Embassy 516, a onda pri predstavljanju ploče predstavio je i prvi ikad moje radove i većina je njih bila prikazana na žutim podlogama. Upao sam na jedan odvojak autoceste bez da sam gledao u smjer i eto nas danas u priči koja mi je promijenila život od profesora engleskog do ilustratora.
Koji su vam budući planovi?
Vrlo rado bih to podijelio kad bih smio. Ono što smijem podijeliti jest da razvijam svoje vizualne putopisne dnevnike kao dugogodišnju ljubav otkad sam počeo raditi ilustrirane i personalizirane vodiče prijateljima koji bi me posjećivali u Turskoj. Što se tiče slikovnica, želja mi je svakako napraviti slikovnicu o Josipi Lisac, Goranu Baretu ili Oliveru, a zapravo dugo maštam i o tematskom serijalu velolučkog morskog vuka. No vidjet ćemo. Pokazalo se da planove poremete nepredvidive kave.