Ne jenjava jagma za kartama za predstavu “Dijete našeg vremena” kazališta PlayDrama koju u režiji Helene Petković i dramaturgiji Ivane Vuković izvode četiri studenta treće godine Umjetničke akademije u splitskom klubu Quasimodo.
Ništa čudno s obzirom na to da je riječ o odličnoj komediji s natruhama horora kakvu odavno nismo doživjeli, ali i na to da Quasimodo može primiti tek pedesetak gledatelja. A kazalište PlayDrama, iako uspješno djeluje više od deset godina, prostor za predstave i dalje nema!
Autorski projekt “Dijete našeg vremena” zanimljivo i prvenstveno duhovito progovara o novom “ruhu i duhu” Splita, o “najlipšem gradu na svitu” koji gubi sve svoje “splicko”, o gradu čiji stanovnici, u nakani da utrže što više od turizma, brendiraju i prodaju i svetinje, Hajduk i Poljud.
Nema carskog grada
“Split je grad samo kad je grad Splićana! Ovo nije Split jer se zadovoljava da bude destinacija! Di je carski grad?”
Ovo su neke od rečenica mladih zabrinutih i svjesnih da Splićani gube svoj grad, da su spremi prodati svoja ljeta i gušte i fešte i more i sunce i fjaku i depru i grintanje...
Više od sat i pol Stipe Jelaska (fetivi Splićanin), Lovre Kondža (iz Otoka kod Sinja), Petar Salečić (Korčulanin) i Luka Šatara (rođeni Zagrepčanin) publiku drže prikovanu, a dodatno intrigira što glume ono što su u stvarnosti: Splićanina, Sinjanina, Korčulanina i Purgera. Nabijeni energijom, željom i voljom igranja koja se osjeća u svakom trenutku, pjevaju, plešu, sviraju, beštimaju.
Predstava “Dijete našeg vremena” toliko je dobra i drugačija da bezrezervno izaziva oduševljenje i želju da se pogleda još koji put. Studenti koji se tako srčano daju likovima koje igraju zadovoljni su prvim profesionalnim uratkom.
– Zanimljivo i zabavno bilo je ovo pripremati, reakcije su nakon svake predstave drugačije. Osjeti se kad je mlađa, a kad starija publika, no feedback je pozitivan. Najteže je bilo postaviti predstavu u ovaj mali prostor koji je idealan, ali dobili smo ga nekoliko dana uoči premijere. Dva mjeseca smo improvizirali, autorice su imale nekakav nacrt projekta, bilo je zabavno i opušteno. Guštali smo – otkriva nam Lovre Kondža.
Zagrepčanin Luka Šatara veli da mu je bilo primamljivo kad je čuo da će raditi komediju. Nije mu teško govoriti po splitski zahvaljujući odličnim profesorima na Akademiji i dalmatinskoj ekipi. Svatko se u predstavi pronalazi, veseli ga što tijekom izvedbe čuje salve smijeha pa gradacije šutnje.
– Prije svakog nastupa imam tremu, ali kad iziđem na scenu, nestane. Sviram i pjevam, što je normalno za jednog Korčulanina. Nismo imali tekst, dramaturginja je imala nacrte nekih scena pa smo improvizirali. Tako je nastalo gotovo sedamdeset posto teksta, a najteže mi ga je naučiti – kazuje Petar Salečić.
Kad Purgeri uče splitski
Splićanin “od kolina” Stipe Jelaska najškrtiji je na riječima. Bilo mu je zabavno učiti Purgera splitski, njemu je to prirodno.
– Najbolje je što se sa svakom novom izvedbom osjećam bolje, no svjestan sam da moram ostati na zemlji – otkriva Jelaska.
Što misli o kulturi u Splitu, pitali smo Zagrepčanina Luku Šataru.
– Ovdje sam tri godine, fokusirani smo na samo četiri kazališta od kojih HNK ne nudi repertoar koji propituje i koji je kritičan. Split bio mogao profitirati s dobrim projektima koje radi PlayDrama koja se bavi ljudima, djecom, situacijama iz života i nudi nešto drugo. I GKM ima program za sve uzraste. Nedostaje nam kvalitetnih sadržaja za razliku od Zagreba, koji nije idealan jer i tamo ima onih koji idu na dopadljiv sadržaj. Ali ima i kritičke svijesti koja je mladima jako bitna. To Split nema. U predstavi “Dijete našeg vremena” vodili smo se mišlju da se radi o bliskoj budućnosti, ali smo shvatili da puno toga vidimo već sada. Aktualni smo i živi u trenutku. Govorimo o životnim stvarima koje su bitne mladima koji sve više odlaze iz Hrvatske jer ovdje ne vide budućnost. Kroz humor, dosjetke i improvizacije ponudili smo kritičko promišljanje događaja oko nas. Primjerice: zašto u Marmontovoj ulici moraju mirisati prženi krumpiri i zašto se u gradu s 1700 godina povijesti moraju na svakom kantunu prodavati ćevapi? Bojim se da ćemo kao država postati potrošna roba.
Predstavu “Dijete jednog vremena” dviju uspješnih mladih autorica čije ideje majstorski prenose četiri studenta svakako treba pogledati.
split ovo split ono u svemu su prvaci svita, tolko samodopadni i umišljenih ljudi na tako malom mjestu valjda nema nigdje, a u stvari svi što nešto vrijede otišli iz njega