Mnogi su današnji zakleti obožavatelji Brucea Springesteena spremni priznati da dugo nisu mogli provariti svog junaka, pa je takav slučaj i s potpisnikom ovoga teksta koji ni danas ne ide u red jakih obožavatelja, ali spremnost na priznavanje mnogih izvanserijskih kvaliteta nije nimalo upitna. Naime, najnovije raskošno izdanje ispleteno oko Springsteenova albuma “Darkness On The Edge Of Town”, koje sadrži remasterirani klasik-album, dva diska s neobjavljenim snimkama i raritetima, te DVD dokumentarce, pokazuje otkud (kod nekih!) određena rezerviranost prema njegovu geniju.
Mnogima je u ranoj dobi Springsteen djelovao kao prava sveamerička figura (da ne kažemo, kao američki Thompson) koja izvrsno baštini američke džubokse iz pedesetih i šezdesetih, glazbu na kojoj su sazdani “Američki grafiti”, ali im uzima iluziju pjevanjem o antijunacima iz svakodnevnog života i dodaje masivnu produkciju. No, s glazbene strane, kada pjesma jednom krene, sve ide kao po špranci; nema tu one originalnosti, oštrice i posebnosti kojima rokersku tradiciju oplođuju npr. “The Clash” ili, ako ostajemo u granicama amerikane, nadrealizam Dylana ili Neila Younga. S vremenom, Springsteenova vizura može postajati legitimna i sve važnija (za ishodišnog skeptika, naravno); uostalom, njegova je glazba povremeno dodirivala svjetove spomenutih izvođača, ali je uvijek ostao izvan njihove estetike (teza ne nosi nikakvu vrijednosnu ocjenu). Tu je naprosto riječ o tome je li vam draže to da jedan macho-tip spominje pojmove rendez-vous, Romeo i Julija, Samson i Dalila, ili više volite da se o svijetu i ljubavi govori kako to čine Dylan, Loe Reed ili, recimo, Godard (na filmu, naravno).
Dvostruki album rariteta i neobjavljenih snimaka, objavljen i samostalno kao album “The Promise”, sadrži 21 pjesmu koje su snimljene između albuma “Born to Run” (1975.) i “Darkness”. Doista je čudno da netko odbaci toliko dobrih pjesama, osobito “Because The Night” i “Fire” koje su postale slavne u izvedbama drugih izvođača (Patti Smith, odnosno The Pointer Sisters), što govori o naponu snage u kojoj je bio Springsteen u drugoj polovini sedamdesetih.
U većini pjesama on skoro matematički sklapa velike teme, velike melodije, napumpane aranžmane, moćan glas kao da gradi zgrade, ali to čini doista vraški dobro. Može se nagađati je li se neka od ovih pjesama mogla naći na “Darknessu” umjesto neke druge. Vjerojatno jest. Ali činjenica da je “Darkness”, odnosno Springsteen danas to što jest, ne daje ni najmanje prostora za argumente da je nešto moglo/trebalo biti drukčije.
on je BOSS