Premijera u Gavelli

Srpska i hrvatska obitelj dokazuju kako je teško i važno ostati čovjek

Foto: PIXSELL
Srpska i hrvatska obitelj dokazuju kako je teško i važno ostati čovjek
08.02.2012.
u 21:39
"Crne oči" nastale su na tekstu Davora Špišića koji ga je napisao po narudžbi kazališta Gavella kao posvetu legendarne predstave Fabijana Šovagovića “Sokol ga nije volio“, a ansamblu se pridružila i Olga Pakalović
Pogledaj originalni članak

Prije dosta godina, prije nego što je Olga Pakalović upisala glumačku akademiju, bila je Julija u slavnoj Shakespeareovoj tragediji. Ona i Nenad Cvetko bili su najuvjerljiviji Romeo i Julija ikada viđeni na našoj kazališnoj sceni. Bili su beskrajno mladi i kao takvi uvjerljivi do boli. Režirao je Dražen Ferenčina koji je priču (mnogo prije slavnog filma) smjestio u naše vrijeme i junake odjenuo u traperice. Olga Pakalović ponovno je Julija Dražena Ferenčine, ali u jednoj sasvim drukčijoj – ratnoj – priči.

Neka nova Slavonija

Redatelj u Gavelli priprema dramu ”Crne oči” Davora Špišića, priču o dvije obitelji u Domovinskom ratu:

– Ovaj je tekst zapravo naručilo Dramsko kazalište Gavella i to na zadanu temu. On je svojevrsna posveta legendarnoj predstavi “Sokol ga nije volio”. Špišić je tako potomke Šovagovićevih junaka smjestio u vrijeme Domovinskog rata. Tu su dvije obitelji, hrvatska i srpska, a rat ih zbližava, ali i udaljuje. Sve se, naravno, zbiva u Slavoniji, a Špišić je uspio pokazati kako je važno i kako teško ostati čovjek i u takvoj situaciji – govori Dražen Ferenčina.

Objašnjava kako je cijeli ansambl prije početka rada na predstavi zapravo raspravljao o temi je li rat kao kazališna tema iscrpljen. Na koncu su zaključili da je izlišno o tome razgovarati, jer bilo koja tema teško da je kazališno potrošena ili završena.

– Ušao sam u ovaj projekt s mišlju da nije bilo tako puno Domovinskog rata u kazalištu, a onda sam kod teatrologinje Sanje Nikčević našao brojku. Ona je izbrojila, uključujući i Crne oči, 95 dramskih komada koji se bave ratom – dodaje Ferenčina.

U jednom dahu

Redatelj kaže da je autor uspio ispričati jednu vrlo emotivnu priču za koju vjeruje da će se gledati u jednom dahu.

Kada govori o radu na samom tekstu, i to praizvedbi domaćeg autora, Ferenčina u prvi plan stavlja glumački ansambl Gavelle (nedavno im se priključila i osječka glumica Nela Kocsis) i gošću Olgu Pakalović iz HNK Zagreb.

– Ovo mi je treća praizvedba Špišićeva teksta. Režirao sam “Kačuše” u Vinkovcima te prošle sezone “Vrtlara” u koprodukciji kazališta iz Vinkovaca i Tuzle. Naravno, praizvedba i pred redatelja i pred ansambl stavlja posebnu odgovornost prema autoru i prema drami. Mi smo ti zbog kojih ono što je on napisao živi na sceni i dolazi do publike. No, Davor je vrlo ugodan suradnik koji voli čuti sugestije. Nije od onih pisaca koji zbog svoje taštine ne daju promijeniti ni zarez, a kamoli riječ – objašnjava Ferenčina i otkriva da se cijela ekipa zapravo odlično našla na ovoj drami, tako da druženja i rasprave nakon proba ponekad traju i puna tri sata. To zajedništvo vidjeli smo i u dva kratka ulomka na pokaznoj probi. Priča počinje uskrsnim doručkom, a riječ je o Uskrsu prije prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Premijera je u subotu 18. veljače.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 24

VI
viluk007
23:12 08.02.2012.

Pustite vi Šekspira, pročitajte šta je napisao čovjek među nama, Vilim Karlović u knjizi \"Preživio sam Ovčaru i Vukovar\" pa će te i Šekspira bolje i realnije ocjenjivati, nije vam to teško za jedan je dan možete pročitati i ostaviti će na vas dojam veći nego Ilijada.

DR
drvodjelja
08:18 09.02.2012.

Ako je nešto važno u životu , to je onda BITI I OSTATI ČOVJEK u svakoj situaciji.Za onoga tko je prošao Ovčaru, to je teže,za nekoga drugog to je lakše. Tko to ne želi, ima pravo živjeti u pustari mržnje svog srca.Naravno da nam ne treba bratsvo i jedinstvo, dovoljan nam je zdrav razum.

MO
mobuco
22:38 08.02.2012.

Živjelo bratstvo i jedinstvo, bog dao pa nikad se ne vratilo...