Hoće li Srbija konačno povući srpske udžbenike u kojima se negira postojanje hrvatskog jezika, što je početkom ove godine zatražio i tamošnji pučki pravobranitelj, tj. zaštitnik građana Zoran Pašalić? Skandal je izbio prošle jeseni kada se u medije probila informacija da se u udžbenicima gramatike za učenike osmih razreda u Srbiji tvrdi da srpski, slovenski, makedonski i bugarski jezik pripadaju skupini južnoslavenskih jezika, a da "Hrvati, Bošnjaci i neki Crnogorci srpski jezik nazivaju hrvatski, bosanski, bošnjački i crnogorski". Onda je početkom siječnja pučki pravobranitelj u Srbiji ustvrdio da se spornim udžbenicima povrijeđuju prava pripadnika nacionalnih manjina jer se negira postojanje njihovih jezika, od kojih se hrvatski i bosanski jezik koriste u službenoj uporabi jezika i pisma u Republici Hrvatskoj. Pravobranitelj Pašalić izrijekom je zatražio i povlačenje udžbenika uz upotrebe do početka slijedeće školske godine.
O čitavom tom prvenstveno političkom i ideološkom, a manje jezikoslovnom pitanju ovih su se dana izjasnili i neki jezikoslovci iz Srbije, među njima i prof. dr. Svetlana Tomić sa Fakulteta za strane jezike Alfa BK Univerziteta u Beogradu. Ona je objavila tekst u dnevnom listu Danas (Politika joj je odbila objaviti taj tekst), u kojem polemizira sa stavovima nekih članova Odbora za standardizaciju srpskog jezika koji su branili odluku da se hrvatski jezik isključi sa spiska južnoslavenskih jezika u udžbenicima za osnovnu školu.
Profesorica Tomić kritizira i stav predsjednika Odbora za standardizaciju prof. dr. Srete Tanasića koji je izjavio da stav pravobranitelja Pašalića "ide džonom na znanost", te da se pravobranitelj ponaša kao Staljin. "Od ovakvog djelovanja Odbora srpsko društvo i srpski jezik imaju samo štete i nikakve koristi. I dok se, prema istraživanjima obrazovanja u Srbiji, funkcionalna nepismenost povećava, odbornici se bave dokazivanjem irelevantnih činjenica koje nas svađaju sa susjedima, a nepismene đaje uvjeravaju u vlastitu superironost", napisala je Svetlana Tomić.
Stavove pravobranitelja Zorana Pašalića da se povuče iz upotrebe udžbenik po kojem su hrvatski, bošnjački-bosanski i crnogorski jezik varijante srpskog jezika, u tekstu objavljenom u Politici Toma Tasovac nazvao je razumnim i ispravnim. "Mali je broj ozbiljnih lingvista koji smatraju da standardni srpski, hrvatski, bošnjački i crnogorski jezik nisu, u osnovi, jedan jezik, iako se oni danas standardiziraju kao zasebni jezici, pod različitim imenima i u različitim sociolingvističkim sredinama. Kada, međutim, odboraši kašu da su svi ti jezici na lingvističkom planu isključivo varijante "Vukovog i vukovskog srpskog jezika", to nije samo netočno, to je ordinarna glupost. Niti je Vuk Karadžić izmislio srpski jezik, niti ga je on, kao svoje vlasništvo, morao podariti drugim narodima na izvol'te. Vuk je samo uočio da se štokavskim narječjem govorilo širom Balkana i da j ono zato bilo ligična osnova za projekt stvaranja zajedničkog književnog jezika prije dva stoljeća", napisao je Tasovac, ističući da taj policentrični jezik nema jedinstveni a popularno prihvaćeni naziv.
"U vrijeme Jugoslavije zvao se srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik. A danas postoje srpski, hrvatskim bošnjački/bosanski i crnogorski. Nijedan nema niti može imati primat nad drugima. I tu je kraj priče", poentira Tasovac, inače direktor Digitalne istraživačke infrastrukture za umjetnost i humanistiku.
Naravno, srpski jezikoslovci i intelektualci u odnosu prema hrvatskom jeziku nisu jedinstveni. Tako sveučilišni profesor u mirovni Dragoljub Petrović tako se u Politici uključio u polemiku, ističući da je prije deset do dvanaest desetljeća (!?) srpski jezik bio jedinstven i nesporan te da je pokrivao najveći dio balkanskog poluotoka, makar od "srednje Bugarske do Istre i od nekog dijela Panonije do Soluna".
"'Hrvatski' jezik najavio se 1894. na osnovu jezika Vuka i Daničića ("hrvatski s Vukovim brkovima"), 'makedonski' je od srpskog odvojen (političkim nasiljem) 2. kolovoza 1944., 'bosanski' je proglašen 27. rujna 1993., 'crnogorski' 21. svibnja 2006.", piše Petrović.
Sporne udžbenike u kojima piše da Hrvatski srpski jezik nazivaju hrvatskim, snažno je još u listopadu osudio Institut za hrvatski jezik i jezikosvovlje, čiji je ravnatelj Željko Jozić nedavno sudjelovao i u televizijskoj emisiji Pressing N1 televizije u kojoj su sudjelovali i neki članovi srpskog Odbora za standardizaciju srpskog jezika. Ogorčeno je bilo i Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji koje se suprotstavilo i pokušajima da se bunjevački hrvatski jezik proglasi dijalektom srpskoga jezika. Pobunili su se i Bošnjaci i Crnogorci koji žive i djeluju u Srbiji, pa je negiranje hrvatskog i drugih jezika preraslo u međunarodni incident kojemu se još ne vidi kraj.
Pa ako u Srbiju imadu i znadu samo srbski jezik, kakove to udžbenike koriste i imaju. Zar im đeca ne učedu iz Karadžićevijeh srbskih bukvara?