Nevio Marasović

Stanovnici reality-kuća dosadni su pa im namjerno nisam dao prostor

Foto: Duško Marušić/Pixsell
Stanovnici reality-kuća dosadni su pa im namjerno nisam dao prostor
26.07.2010.
u 16:39
Film “Show Must Go On” nisam prijavljivao na natječaje jer sam bio klinac i mislio sam da nemam nikakve šanse
Pogledaj originalni članak

Najveći iskorak ovogodišnjeg filmskog festivala u Puli, barem što se nagrada tiče, napravio je mladi Nevio Marasović koji je filmom “Show Must Go On” osvojio nagrade za najboljeg debitanta i scenarij, a njegovi su suradnici osvojili posebnu nagradu za specijalne efekte.

- Jako sam iznenađen, osobito zbog nagrade za scenarij koja je treća najvažnija nagrada - kaže Marasović čiji film pokazuje Zagreb budućnosti, u kojem TV-producent skriva ekipi reality-showa da je vani započeo globalni nuklearni rat.

Najveća je vrlina filma u uvođenju novoga senzibiliteta, stilskog i sadržajnog. Što je bio ishodišni trenutak?

- Početna ideja bila je da izgradim priču oko skupine junaka reality-showa, koji ostaju u kući za vrijeme rata, a kasnije se rodila i “ratna” situacija između TV-producenta i njegove žene, konkurentice s kojom ima dijete. Kako sam, poput dječaka u filmu, također dijete rastavljenih roditelja taj se dio priče nekako organski rodilo, ali nisam htio stavljati dijete u prvi plan. Puno mi ljudi kaže da su likovi u reality-kući trebali dobiti više prostora, tu se donekle slažem, ali njih sam namjerno stereotipizirao da djeluju kao prosječna gomila ljudi . To su obični dosadni ljudi koji nemaju nikakav karakter, niti ga ima potrebe razvijati.

Jesu li specijalni efekti u filmu doista tehnički zahtjevni ili se to bez problema radi s manje-više lako dostupnim računalnim programima? Sad nam to smijete priznati.

- Pa... kako koji, ha ha... Ali, na tom se filmu svakodnevno radilo godinu dana. Kada biste film pogledali u sirovoj montaži, mislili biste da je to neki peti film po razlikama u zvuku i slici.

Film je napravljen izvan svih uobičajenih puteva u našoj kinematografiji. Demistificira li vaš primjer uobičajenu praksu da redatelji čekaju da im država i institucije osiguraju novac?

- Film sam započeo još na Akademiji, a kasnije sam ga uz pomoć profesora Gamulina produljio na dugometražni film. Nisam ga nigdje prijavljivao, ni na kakav natječaj, jer bio sam klinac i mislio sam da nemam nikakve šanse. Kako godinama radim reklame poznavao sam ljude koji su mi pomogli da snimim film. Teško bi sad bilo reći da je to drukčiji način snimanja filma jer na njemu nitko nije bio plaćen. Ovakvi filmovi mogu nastajati tu i tamo, ali način na koji je rađen nikako ne bi smio biti standard.

Mislite li, nošeni ovim uspjehom, ubrzo prijaviti novi film?

- Trenutačno sam usredotočen na seriju “Instruktor” koja 15. rujna kreće na RTL-u, a koja je autorski rad glumca Stjepana Perića i mene. Imam i ideju za film koju bih trebao razrađivati jer je zasad to još uvijek samo zgodna idejica, ništa više od toga. Uvjeren sam da će mi sljedeći film biti komedija, potpuno drukčija od “Showa”. Komedija mi se čini puno primjerenija mojim godinama od nekih teških psiholoških drama.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.