Stanovnici uništenog grada uživali su u dobroj hrani, prostačkim doskočicama i raspojasanim bordelima

Jednom davno, sedamdeset i devet godina prije rođenja Krista, erumpirao je moćni vulkan Vezuv i sasvim razorio grad u svom podnožju – Pompeje. Vrela lava prekrila je grad i njegovih 20.000 stanovnika, ispod slojeva i slojeva zarobivši jedan trenutak u vremenu njihovih života. A Pompeji su postali jedno od najdragocjenijih nalazišta Rimskog Carstva, omogućivši nam nevjerojatan uvid u svakodnevicu, običaje i život rimskih građana o kojima iz dana u dan, pažljivim iskopavanjem i proučavanjem, znamo sve više. Tako je svjetlo dana nedavno ugledala i jedna mala zalogajnica – takve su se ustanove u starom Rimu nazivale termopolijima, što u prijevodu znači nešto poput “mjesto na kojem se poslužuje vruća hrana”, a bili su izuzetno popularni. Samo u Pompejima tih je lokalčića bilo oko osamdeset.

Takav bismo establišment danas vjerojatno zvali lokalom brze hrane i nevjerojatno je nalik onima koje i sami posjećujemo – izuzmemo li dakako mitološke freske po zidovima. Pompejci su ipak žvakali svoje antičke sendviče gledajući u recimo, Jupitera-bika kako obljubljuje Europu, što možda i nije tako loša ideja – istovremeno jesti i “pasti oči” zvuči kao odlična kombinacija. Na kamenom “šanku” nedavno otkopanog pompejskog restorančića nalaze se tako i freska nimfe Nereje na leđima morskog konjića, gladijatori u jeku borbe, ali i poput velikog zidnog menija, slike životinja dostupnih za jelo – kako bi se odmah s vrata znalo što unutra očekivati.

Gastronomske navike Pompejaca, zaključili su stručnjaci, nisu bile baš toliko drukčije od naših – rado su jeli patke i pijetlove, a ekipa arheologa u zdjelama je našla ostatke svinjetine, kozletine, ribe pa i puževa. Osim životinja za jelo, pronađena je i freska psa na uzici, što možemo protumačiti kao da je lokal bio “pet-friendly”, ali vjerojatnije služi kao upozorenje slično onima na današnjim kapijama poput “Oprez, bijesan pas” – podsjećajući goste da večera bez plaćanja za njih neće dobro završiti. Pored psa je neki zafrkant, ili možda zaposlenik restorana nezadovoljan svojim šefom (e, to je već zaista vječna tema) urezao i grafit, jedan od mnogih po kojima su Pompeji poznati, a koji kaže: “Nicia cinaede cacator” ili “Nicije je besramni serator”. Naravno, uz hranu služilo se i vino, a zanimljivo je primijetiti da je na dnu nekih od posuda s vinom pronađen i zdrobljeni bob, pretpostavlja se korišten za poboljšanje okusa ili bistrine napitka. A za one kojima vino nije prijalo, bila je tu i fontana s vodom.

– Ovaj termopolij omogućava nam izvanredne uvide u svakodnevni život u Pompejima, a poseban je po tome što je prvi takav lokal koji je iskopan u cijelosti. Materijale koje smo pronašli proučava interdisciplinarni tim antropologa, arheologa, arheobotaničara i zoologa, geologa i vulkanologa. Pronalaske ćemo detaljno analizirati i u laboratoriju, a ostaci hrane pronađeni u zdjelama posebice će nam pomoći kako bismo uspjeli razumjeti što se u takvim termopolijima prodavalo i kakva je bila prehrana u to doba – kazao je Massimo Osanna, ravnatelj Arheološkog parka Pompeji.

Prema dosadašnjim otkrićima, izgleda kao da su vlasnici i gosti termopolija na brzinu pobjegli iz lokala, kad su shvatili kakva im opasnost prijeti. No pronađeni su i ostaci dvoje ljudi – u prostoru je ostao jedan muškarac u pedesetima, dok je drugi čovjek pronađen doslovce s rukom na poklopcu jedne od posuda – možda je bila riječ o nekom sladokuscu koji je posljednji put htio omastiti brk dok su ostali spašavali živote.

Nešto ranije u Pompejima je pronađen još jedan termopolij, onaj Vetutija Placida, koji se nalazio na glavnoj ulici Via dell’Abbondanza. Posjetitelji njegova restorana mogli su uživati u laganoj mediteranskoj kuhinji, ležeći na kaučevima (običaj za koji navijamo da se ponovno uvede) ili su je mogli ponijeti “za van”. Neko vrijeme bio je i otvoren za sve turiste u posjetu Pompejima, koji su se tamo mogli okrijepiti i zanimljivim antičkim desertima od meda i ricotta sira.

Osim starih zalogajnica, najpopularnija turistička atrakcija Pompeja dakako su – javne kuće. Bordela u tom antičkom gradu zaista nije manjkalo, a početkom ove godine za javnost se ponovno otvorio i onaj najpoznatiji – Kuća ljubavnika. Svoje ime ona duguje natpisu na latinskom, koji se nalazi tik iznad ulaza: “Amantes, ut apes, vitam melitam exigunt” što bi značilo: “Ljubavnici, kao pčele, vode meden život”. Naravno, neki romantično ogorčeni posjetitelj te javne kuće nije propustio ispod toga dodati grafit “Da je barem tako”. U Pompejima je, vjeruje se, bilo tridesetak javnih kuća, poznatih i kao “lupanari” ili “vučje jazbine”, a zaposlenice takvih ustanova nazivane su stoga “lupama” ili “vučicama”. Prepoznaje ih se prema brojnim erotskim freskama koje su krasile njihove zidove, a koje prikazuju osobe u raznoraznim i veoma maštovitim seksualnim činovima. Smatra se i da su one također služile kao slikovni “cjenici” usluga koje su nudile takve ustanove, a vjerojatno i kao dodatni poticaj za libido mušterija. A ponovno se moramo vratiti i na grafite, koji, sada definitivno znamo, nisu samo moderna boljka. Ovi suvremeni počesto su i manje vulgarni. Neki su služili kao reklame za određene seksualne radnice, kao onaj: “Euplia puši za pet novčića”. Drugi su pak bili komentari i kritike: “Sollemne, dobro je*eš” ili besramne pohvale vlastitoj seksualnoj vještini: “Gaj Valerije Venstut, vojnik prve pretorijanske kohorte, je*ač žena”.

U nedostatku TripAdvisora i recenzija na društvenim mrežama, takve su poručice ostavljali posjetitelji ne samo bordela nego i spomenutih restorana te svratišta. “Ova hrana je otrov”, smatrao je jedan nezadovoljni gost, a netko je optužio gazdu jednog lokala da im “prodaje vodu i čuva dobro vino za sebe”. “Popišali smo se u naše krevete. Domaćine, priznajemo da nismo to trebali napraviti. Ako pitaš: zašto? Nije bilo noćne posude”, iskreni su bili gosti nekog svratišta. Ni bazilika nije bila imuna na šaranja po zidovima – “Tko je*e vatru, spali si penis”, napisao je neki antički mudrac. “O zidovi, toliko glupih grafita imate da sam zapanjen što se već dosad niste srušili”, glasi još jedan komentar. Izgleda da se ni u dvije tisuće godina ljudski rod, a ni njegov smisao za humor, nije puno promijenio.