Stereolab: Kultni laboratorij zvuka

Posljednjih godina pojavilo se u Hrvatskoj toliko pop/rock bendića sa ženskim vokalima koji kao utjecaje navode funk, jazz, lounge, Burta Bacharacha, francuski pop šezdesetih, brazilijanu i slično da ih je gotovo nemoguće razlikovati, pogotovo zato što usprkos svoj navodnoj žanrovskoj eklektičnosti uglavnom zvuče sasvim bezlično.

Svima njima najbolji bi savjet bio da poslušaju malo Stereolaba, grupe koja već dugo oduševljava publiku kombiniranjem istih stilskih idioma s rockom, njemačkom psihodelijom i avangardom, kao i intrigantnim tekstovima naklonjenim situacionističkoj i nadrealističkoj filozofiji.

Sastav je formiran 1990. u Engleskoj oko ljubavnog i autorskog para Tim Gane – Laetitia Sadier i počeo je u punkerskom stilu. Hrpama antiknih analognih klavijatura i studijskih efekata oboružali su se puno prije nego što je to postalo cool, kao i raspjevanim melodijama na engleskom i francuskom (Laetitia je Francuskinja), ritmovima oslonjenim na “motorik beat” koji su uvele krautrock legende Neu! i Kraftwerk te žestokim gitarama koje su s vremenom dijelom ustupile mjesto nešto sofisticiranijem i kompleksnijem zvuku.

Najhvaljenije i najplodnije razdoblje banda bilo je sredinom prošlog desetljeća, kada je objavio tri najvažnija albuma: bombastični “Mars Audiac Quintet” (1994.), višeslojni i hitoidni “Emperor Tomato Ketchup” (1996.) te “Dots and Loops” (1997.) koji je grupu odveo najdalje u electropop smjeru. No, Stereolab je ostao aktivan svih tih godina, čak i nakon što ga je 2002. pogodila tragedija, smrt Mary Hansen, sviračice i pjevačice čije su magične vokalne međuigre s Laetitijom Sadier davale poseban štih.

Usprkos svemu, grupa nikada nije postigla velik komercijalni uspjeh, a sigurno neće ni novim albumom “Chemical Chords”, prvim nakon četiri godine, koji će izaći idućeg tjedna. No, to ne smije biti razlog da ne poslušate tu izvrsnu ploču...