Iako je u svome dosadašnjem radu mladi slikar Stipan Tadić najčešće predstavljao reprezentativne radove muškaraca koji su u njegovu stilu često obojeni humorom, ovaj je ciklus posvećen ženama, ponovno s mnoštvom smiješnih prikaza. Humor mu je i dalje na prvom mjestu, no, kaže, bit će i onih koji će ga shvatiti pogrešno. I dalje se nastavlja referirati na stare majstore, no stvara pokušavajući rekreirati vlastiti način slikanja. Sve radove koji se od četvrtka navečer mogu vidjeti u galeriji Kontura na zagrebačkoj Trešnjevci napravio je tradicionalnom tehnikom jajčane tempere u kombinaciji s uljem. Žene je prikazao u raznim situacijama od portreta prijateljica, konvencionalnog akta idealnih proporcija, do posvete bolesnoj baki, ali i referencijom na radove iz 18. stoljeća koje iskrivljuje u vlastitoj maniri (Svađa u Botaničkom) pa do grotesknog prikaza striptizete kojoj je odrubio glavu...
Apolonov "Božanstveni šamar"
Kao glavnim pomagalom pri slikanju služi se fotografijom pa kolažira ono što mu se svidi – ideje mu dolaze, između ostalog i pri gledanju tuđih slika. “Božanstveni šamar” nastao je po uzoru na Tiziana – umjesto Dioniza na platno stavlja boga Apolona koji silazi s neba i lupa šamar smrtnici koja ga je prevarila – čim mu je ideja pala na pamet, kaže, rasplakao se od smijeha. Slici je dodao anđele koji se ne uklapaju u mitološku priču čime slika dobiva jednu posve novu, ironizirajuću dimenziju.
Po uzoru na slavne umjetnike Tadić se referira i na Degasa, a tu je sliku nazvao “Gemišt”. Umjesto Degasovih likova, umetnuo je prijatelje koji sjede u kafiću i piju piće specifično za naše podneblje, a napravio ju je razvivši fotografiju na platnu jer je Degas eksperimentirao slikajući preko fotografija razvijenih na slikarskom platnu. Humor izlazi na vidjelo kad se naziv slike prevede na engleski: Mineral water with wine.
Kritičar Feđa Gavrilović, koji je napisao predgovor kataloga, o Tadićevoj slici "Courbet 2K / Fontana", koja predstavlja vaginu, smatra da je u njoj sadržano sve što je bitno jer oživljava niz asocijacija čineći od ženskog međunožja (u Tadićevoj verziji depiliranog) početak svijeta. Slika je nastala prema kontroverznome realističnome djelu Gustava Courbeta, a Tadić je naziv slici dao i po asocijaciji na Duchampa i njegove izokrenute fontane kojom je u svoje doba također provocirao javnost – ona uz vaginu dobiva još jednu dimenziju asocijacijom na mokrenje/golden shower.
Muke po umjetnicima
Muke koje nosi život umjetnika Tadić predstavlja radom “Zima u Medici” za koju mu je pozirala kolegica Monika Meglić – sjedi, umrljana od boje i umorna od teškog rada na što asocira sjekira zabijena u panju.
Ispraznost i površnost današnjice Stipan predstavlja slikom “Suvremeni ples” naslikavši djevojku i momka koji uz alkohol i cigarete provode večer.
– Slika šalje poruku “ideš li k meni večeras?, a njome sam suprotstavio ideju visoke umjetnosti suvremenog plesa s najnižim pobudama – kaže.
Najviše je uživao slikajući Striptizetu odrubljene glave – za nju Gavrilović kaže da predstavlja Tadićev svjetonazor – tijelo odiše renesansnom ljupkošću, no prikazuje ga kao objekt sadističke intervencije jer iz vrata šiklja krv, iz donjeg dijela trbuha vise uredno rasuta crijeva, a odrubljena glava s idealizirano plavom kosom leži pokraj tijela.
– Ona je poveznica između seksa i nasilja, seksa i izopačenosti. U trenutku kad žena i tijelo postanu predmet žudnje, što je toliko karakteristično za suvremeno doba u kojem živimo, oni koji nisu u mogućnosti imati ga, posežu za nožem i čine zločin. Želio sam prikazati poremećenost koja nastaje iz frustracija, a vaga koju striptizeta drži u ruci kazuje da je prevagnulo ono mračno – govori Tadić. Osim slikanja, s prijateljem i kolegom Lukom Hrgovićem za nekoliko je slika napravio okvire, a njihova se suradnja nastavila i na coveru za izložbu.
Ništa bez Miše
– Uvijek se smijemo nazivima pjesama i stihova Miše Kovača koje se referiraju na žene poput “ostala si uvijek ista”, “zašto si me ostavila”, “ti si meni jedina”... pa je Luka pozivnicu za izložbu napravio po uzoru na naslovnicu starih albuma gdje su nazivi slika stavljeni kao popis pjesama – kaže Tadić.