
Kristijan Popović postaje čuvar vlastitog izložbenog prostora - Kioska SC-a
Popović radi site-specific instalaciju i pretvara Kiosk u čuvarsku kućicu, oprema ju nadzornim kamerama i alarmom te na sebe stavlja čuvarsko odijelo, a na nadzornim kamerama snima i promatra sebe samoga, čime naglašava autorefleksiju i paradoks vlastite pozicije u kojoj je umjetnik istovremeno nadziran i onaj koji nadzire