Tek što su Rolling Stonesi završili stadionsku američku turneju „Zip Code“ – promovirajući još jedan zicer, reizdanje albuma „Sticky Fingers“ iz davne 1971. – pa zatim obavili i posjet Južnoj Americi te povijesni koncert u Havani na Kubi, počela su nagađanja o europskoj turneji 2017., ali i mogućem dolasku na koncert u Zagreb ili na beogradsko Ušće. Rekli bismo ništa novo, jer oni i dalje sviraju, a puno toga staroga može se vidjeti na velikoj izložbi „Exhibitionism“ koja do rujna traje u londonskoj galeriji Saatchi.
Nekadašnji pobunjenici stigli su i u muzej, već su dugo dio establišmenta i srednje struje svjetskog rocka te mašina (za keš) koja svake godine na turnejama okrene pozamašne svote novca.
Grupa osnovana 1962. zadnji je studijski album objavila davne 2005. Iako su se dugo odupirali zovu „nostalgije“, Stonesi danas isključivo iskorištavaju staru slavu, pjesme i povijest.
Pokušaji samostalnosti i rat
Pojedinačno još ima nekih pokušaja stjecanja samostalnog pedigrea, što je Micku Jaggeru neostvarena želja još od 1985., kada je samostalnim projektima prvi put doveo u pitanje opstanak grupe i zaratio s Keithom Richardsom. Kao izvršni producent i glazbeni direktor, Jagger je uz redatelja Martina Scorsesea alfa i omega nedavne HBO-ove televizijske serije „Vinil“. Budući da obojica iz prve ruke poznaju temu povijesti rocka, Jaggerove producentske ambicije na TV ekranima dobile su tematski siguran okvir.
Godine 1998. u Pragu sam, dva dana nakon zagrebačkog koncerta Rolling Stonesa na hipodromu, sjedio za stolom do Jaggera, Charlieja Wattsa i britanskog dramatičara Toma Stopparda. Upravo su ondje Jagger i Stoppard dogovarali detalje filma „Enigma“, koji se pojavio nekoliko godina poslije kao prvi u produkciji Jaggerove tvrtke Jagged Films.
S druge strane, Keith Richards, nakon sjajne autobiografije „Život“, ove je godine objavio jednako sjajan samostalni album „Crosseyed Heart“, koji je mnogim elementima bio vjerniji Stonesima nego njihovi zadnji albumi. Richards se u međuvremenu nije pomladio, a čini se da ga to ni ne zanima. Šmekerski poput Toma Waitsa, Willieja Nelsona ili Boba Dylana, Richards je pokazao više energije i kontrolirane buke te predivnih pjesama i naoštrenih gitara, potvrđujući još jednom poziciju protopunkera koji i sa skoro 72 godine može pljunuti istini u oči. I s onim poznatim cerekom razvučenim preko usana napraviti album kilometrima uzbudljiviji od onoga što radi s matičnim bendom.
Najdugotrajnije rock-ime
Čovjek kojemu su prvome, još šezdesetih, prognozirali da će „otići gore“, nadživio je sve i još dobro radi. Rock-glazba odavno nije mlada, ali da je netko 1963. pomislio da će tadašnji klinci aktivno raditi i danas, vjerojatno bi ga proglasili ludim. Uostalom, poznat je TV intervju iz 1964. u kojem Mick Jagger prognozira da će Rolling Stonesi svirati „još barem dvije godine“. No, neki od prvih protagonista rock-ere ostali su skoro protuprirodnim procesom aktivni i danas, pa smo 2012. stigli do slavlja okruglih 50 godina postojanja Rolling Stonesa, najdugotrajnijeg živućeg imena rock-glazbe.
Karijera Rolling Stonesa od sredine osamdesetih naovamo definitivno se raspolovila na dva dijela, koncertni i albumski, koji više nisu bili povezani kao prije. Jagger, Richards i društvo na nastupima uživo uspijevali su zadržati privlačnost, čak i u uvjetima ponavljanja repertoara na velikim stadionima. Upravo su oni od toga napravili model koji su kasnije koristili svi. S albumima je situacija lošija, jer bilo je tu svega. Krajem 2010., u doba još jedne svađe Jaggera i Richardsa, čekala se autobiografija „Život“ Keitha Richardsa. Da je gitarist Rolling Stonesa živuća legenda, znalo se odavno, jedino nismo bili sigurni koliko će ta živahnost potrajati s obzirom na, eufemizam je reći, ekscesan životni put.
Briljantna knjiga pokazala je da je sedam milijuna dolara avansa izdavač nije potrošio uludo. „Life“ je bio punokrvna storija i podsjetnik iz prve ruke o odiseji koju je Richards prošao sa Stonesima. Rolling Stonesi su skupa s Keithom odavno postali ne samo institucija, nego i visokodohodovna mašinerija koja je samo na dvogodišnjoj svjetskoj turneji 2006.-2007. uknjižila zaradu više od 500 milijuna dolara.
U studenom 2011. iznenada je predstavljena nova web-stranica StonesArchive.com na kojoj su otvorili povijesne arhive i publici ponudili, na kupnju dakako, audio i video-snimke i ostalo što su skupili u ormaru 50-godišnje karijere. Upravo takva retropriča ostala im je modus operandi rada sve do danas, kad se oslanjaju isključivo na bolju prošlost i nostalgiju publike, kojoj su u stanju ponuditi sve što treba, ali za paprenu cijenu, od ulaznica do memorabilije na koncertima i web-stranici. Svakako nije samo rock’n’roll, ali mnogima se očito i dalje sviđa.
>> Nakon 46 godina kraj grupe Aerosmith, slijedi oproštajna turneja
Najbolji rock bend ikad!