Projekcijom igranog filma „Iza stakla“ redatelja Zrinka Ogreste u četvrtak su navečer počeli u bečkom kinu Urania 5. Dani hrvatskog filma.
Otvarajući tu manifestaciju čiji je pokrovitelj hrvatski predsjednik Ivo Josipović, njegov izaslanik, bivši predsjednik RH Stjepan Mesić pozdravio je ideju organizacije Hrvatskih filmskih dana u Beču kao kulturnog povezivanja Hrvatske sa susjednom Austrijom, Europom i šire.
„Imamo sjajnu kinematografiju, no o njoj se nažalost dovoljno ne zna u svijetu, unatoč njenoj kvaliteti“, istakao je Mesić, ustvrdivši kako je jedna od prepreka većim hrvatskim uspjesima to što je naše govorno područje premalo.
Dodao je da ova filmska priredba i turistički promovira Hrvatsku,koja ima najljepše more na svijetu.
Mesić je također spomenuo da je bio deset godina na čelu Hrvatske i kako je pokušavao, ali nije u cijelosti uspio da se naša zemlja „velikim koracima približi EU, najelitnijem političko-gospodarskom klubu na svijetu“.
„ Tijekom četiri godine postojanja „Hrvatski filmski dani“ u Beču etablirali su se kao značajna međunarodna filmska priredba koja je bečkoj publici približila suvremeni hrvatski film“, izjavio je predsjednik Direkcije Hrvatskog filma u Beču Ivo Marinović, zahvalivši hrvatskom predsjedniku Josipoviću na visokom pokroviteljstvu. Dodao je da će od 18. do 21. studenoga biti prikzano niz naših višestruko nagrađivanih filmova koji se bave temama iz suvremenog života.
Na festivalu će biti prikazan niz igranih, kratkometražnih, dokumentarnih, eksperimentalnih i animiranih hrvatskih filmova, kao i retrospektiva ponajboljehrvatske filmske produkcija druge polovice 20. stoljeća.
Osim filma „Iza stakla“ Zrinka Ogreste koji je bio nazočan svečanom otvaranju 5. Dana hrvatskog filma, među uspješnicama hrvatske kinematografije su i igrani filmovi „Neka ostane među nama“ Rajka Grlića, „Metastaze“ Branka Schmidta i drugi nagrađeni filmovi.
Organizatori te kulturne manifestacije su Austrijsko-hrvatsko društvo u Beču u suradnji s Hrvatskim centrom u Beču, uz potporu Veleposlanstva RH u Austriji, zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu, Ministarstva kulture RH, Hrvatskog filmskog saveza, Hrvatskog audio-vizualnog centra, Hrvatskog državnog arhiva i Hrvatske kinoteke.
Predsjednik Austrijsko-hrvatskog društva Werner Varga i Erhard Chvojka, direktor bečkog VHS Urania kao domaćin festivala u svojim su uvodnim izlaganjima pozvali su nazočne da pogledaju reviju najzanimljivijih i najuspješnijih filmova hrvatske kinematografije.
Dani hvatskog filma u Beču završit će 21. studenoga projekcijom cjelovečernjeg omnibusa „Zagrebačke priče“ producenta Borisa T. Matića u kojem će Bečanima biti ponuđena uistinu zanimljiva slika današnjeg Zagreba.
Mesic ima imenjaka: Stipe Suvara Svaka ideologija ima svoje jezuite. Stipe Šuvar je najgore što je nastalo u okviru Saveza komunista. Gori od njega bio je samo još Slobodan Milošević, samo za razliku od njega, Stipe je bar verovao u te gluposti. U osnovi reforme nije bila jednakost u pravima ljudi, nego jednakost u sposobnostima. Time se ova reforma direktno sudarila sa Darvinom. Nije tačno da je ona pomogla u stvaranju stručnjaka. Svi koji su i u ovoj reformi pokazali visoke rezultate, a kasnije na poslu i dobre rezultate i visoku stručnost, u startu su bili nadareniji, inteligentniji, sposobniji ili obrazovaniji od svojih vršnjaka i to bi pokazali i bez te reforme. Mnogi od njih su privatno pohađali kurseve, uzimali dodatne časove iz pojedinih predmeta i naravno obrazovali su se i mimo postojećeg sistema. Dakle oni nisu plus u Šuvarevoj reformi. Socijalistička Jugoslavija je pedesetih napravila veliku reformu školstva time što je povećala broj prosvetnih radnika, podigla obavezno osnovno obrazovanje sa četiri na osam godina, uložila veliki novac u obrazovanje ljudi sa specijalnim potrebama i uopšte radila je na jakom i širokom osnovnom obrazovanju sa zakonskim posledicama za izbegavanje istog. Ova reforma je bila dalekovida, revolucionarna i donela je očigledne rezultate već posle 15 godina. Za nju je bilo potrebno veoma veoma mnogo novca i još više rada i strpljenja. Nije se međutim zadiralo u biološki karakter ljudske vrste - da nisu svi ljudi isti. Ista prava su im zagarantovana i u brojnim drugim zemljama bez obzira na društveno uređenje. Šuvarova reforma je donela taj istorijski unikum da smo svi jednaki i školstvo je srozala do dna i besmisla. To što je današnje školstvo u očajnom stanju nije dokaz da je Šuvareva reforma bila dobra. Ukidanje marksizma i ONO i DSZ pratilo je uvođenje predmeta kao što su veronauka i građansko vaspitanje. Programi iz istorije su promenjeni u korist promocije današnjih \"vrednosti\", tako da ispiranje mozga nije ukinuto nego je samo promenilo smer. Kritičko rasuđivanje je navodno stimulisano, ali je i dalje nepoželjno. Ocena i dalje stoji kao sredstvo represije, jedino što su srećom ukinute fizičke represalije nad učenicima, koje su bile ordinarna stvar do kraja osamdesetih. To što je obrazovanje i u razvijenim zemljama tzv Zapadne civilizacije na istim osnovama zasnovano, nije uopšte ni za utehu ni za pohvalu. Obrazovanje je osnovni temelj razvoja naroda. Svetsku civilizaciju utemeljile su nacije koje su vodile računa o obrazovanju. Obrazovanje je veoma skupo i kao investicija veoma neisplativo, ali na dugi rok daje nesamerljive rezultate.