Što današnja djeca znaju o šumi, oni žele urbane priče

Kakve uopće slikovnice danas vole najmlađi? Može se to pitanje činiti banalnim, ali ono zapravo otvara cijeli niz tema o literaturi za djecu.

Naime, bajke uz koje su odrastali njihovi roditelji, često i bake i djedovi, današnjim klincima nude neke vrlo strane motive: šume i šumske kolibe, vile i vještice, bundeve koje se pretvaraju u kočije, šumske patuljke, divove, vukove... Kako da se s time emocionalno povežu djeca koja su rođena s kompjutorskim mišem u ruci, a vuka su eventualno vidjela u kavezu zoološkog vrta?

Na te dileme sjajno odgovara jedna sasvim nova slikovnica, koja tek kreće prema knjižarama i bibliotekama – “Franjo ili potraga za srećom”, autorice Snježane Babić Višnjić i ilustratora Milana Trenca (izdavačka kuća Semafora, urednica Silvija Šesto).
A prije priče o toj slikovnici, na zagrebačkoj i hrvatskoj promociji “Franje”, koja je u subotu održana u Knjižnici i čitaonici “Bogdan Ogrizović” i na kojoj je cijelu priču sjajno interpretirala Margareta Peršić, pitali smo njezine autore kakve su slikovnice oni voljeli dok su bili mali.

– Sada mi je to malo i neugodno priznati, jer iz današnje perspektive one su totalni kič, kaže Snježana, ali odmah zatim dokazuje koliko su joj te prve slikovnice bile važne, jer i danas pamti stihove kojima je počinjala njezina “Crvenkapica” te mi ih govori.
– Prva slikovnica koju sam obožavala bila je “Trnoružica”, zatim je došla “Crvenkapica” prerađena u stihove, a tada je stigao onaj ciklus o Maji. Sjećam se slikovnice “Maja, mala kuharica” i znam da sam čak isprobavala neke njezine recepte – priča Snježana.

– Ja sam jako volio američku ediciju Little Golden Books. To je bila edicija iz šezdesetih koja se kod nas zvala Vesela biblioteka – kaže Milan Trenc.

Pričam im o “Pufu i Crnku”, slikovnicama o dva mačića koje su meni moji uvijek iznova morali čitati, bez obzira na to koliko su novih slikovnica u međuvremenu kupili. Slažemo se sve troje da se te prve slikovnice uvijek pamte, ali i da govore o emocionalnoj vezi koju djeca stvore prema knjizi prije nego što sama nauče čitati. Pitam ih stoga kako se odrasli autori mogu vratiti u svoje djetinjstvo, gdje nalaze sponu sa tim danima i takvim osjećajima.

– Ja se stalno pokušavam vratiti u neko stanje kada sam imala deset ili dvanaest godina. To je onaj drugi uzrast djece koja još vole slikovnice, ali one koje otkrivaju i čitaju sami. Sjećam se kako sam se tada osjećala i kroz to otkrivam što danas želim poručiti djeci i kakve emocje u njima probuditi – objašnjava Snježana Babić Višnjić. Ističe kako je njezina osnovna poruka djeci da će na kraju sve biti dobro, a upravo ju je ona i odvela u avanturu zvanu slikovnica. “Franjo” je njezina prva slikovnica, začetak edicije urbanih bajki, o kojoj kaže:

– Današnja djeca poznaju samo grad. A koliko je ovdje zapravo skrivenih junaka, pa i neznanih superjunaka, onih kraj kojih djeca prolaze svaki dan, ali ih ne primjećuju. Oni su na neki način čuvari svih nas, čuvari djece u gradovima, junaci nekih novih uzbudljivih priča.

I doista je tako, njezin Franjo vozi tramvaj, ali i njegov život je na određeni način na tračnicama, vrti se uvijek u istom krugu. Sve do trenutka dok jedan dječak i Franju i tramvaj i druge putnike ne odvede u avanturu. Milan Trenc kaže da je prvi put radio ilustracije za priču nekog drugog autora. Cijeli svijet, naravno, zna za njegovu slikovnicu “Noć u muzeju” koja je postala i superuspješni hollywoodski filmski hit, a ovdje u “Franji”, otkriva Milan Trenc, pronašao je neki sasvim novi svemir i zbog njega posegnuo za realističnim crtežom, koji također nije prva odrednica njegova autorstva.

– Zapravo me vrlo inspirirala ova s jedne strane vrlo realna, a s druge vrlo bajkovita priča i na neki sam način režirao Snježanin tekst po prizorima – objašnjava ilustrator koji je i stalni autor naslovnice Večernjakova Obzora.

Urednica Silvija Šesto pohvalila se na promociji da je ta slikovnica već sjajno prošla na inozemnom tržištu. Naime, predstavljena je nedavno na velikom međunarodnom sajmu dječjih knjiga u Bologni, a ondje su je Talijani i otkupili. Uz to je slikovnica “Franjo ili potraga za srećom” već ušla u finale Nagrade Grigor Vitez, ali i u finale sto najljepših knjiga u Hrvatskoj za 2018. godinu. Sada se samo treba nadati da će otkupom za biblioteke ta slikovnica krenuti na put prema čitateljima diljem Hrvatske, jer knjiga za djecu svoju vrijednost dokazuje tek u dječjim rukama.