Nastup hrvatskih nakladnika na Frankfurtskom sajmu knjiga protekao je u znaku izumitelja Nikole Tesle. Ne zbog maketa Teslinih izuma dovučenih iz zagrebačkog Tehničkog muzeja i niza novih knjiga o Tesli, nego zbog kvarova na električnoj mreži u koju smo od srijede do nedjelje u Frankfurtu bili uhvaćeni.
Svakog se dana nešto kvarilo. Ili bi otkazao mikrofon, ili bi nestalo struje u prostoru gdje su se predstavljali noviteti ili bi, jednostavno, otkazalo sve što je bilo pod naponom. Električari su se mučili i čudom čudili što nikako ne mogu otkriti zašto nestaje struje. Otklonili bi kvar, ali zakratko, jer on bi se ubrzo ponovio. Urednici splitske kuće Verbum, moji susjedi na četiri sajamska kvadrata, nisu se dospjeli ni iznenaditi kad im je iznad glave eksplodirao užareni reflektor. Srećom nisu ozlijeđeni, najvjerojatnije zbog posebne milosti Onoga u slavu kojega objavljuju knjige.
Nitko tko je svemu tome svjedočio, pa ni ja, nije bio u dvojbi: u kvarovima na električnim instalacijama svoje prste mora imati Nikola Tesla! Posvetili smo mu izložbu knjiga i on nam se, eto, odlučio javiti tako da nas od vremena do vremena lišava ponekog svog izuma. U motivima i razlozima njegova javljanja nismo se, međutim, mogli složiti. Prevladavalo je mišljenje da je Tesla nezadovoljan i da se zbog nečega buni. Primjerice, zbog površnog odnosa prema njegovu nasljeđu i nerazumijevanja prema onima koji kao i on idu tragom svojih smionih ideja, a kad na tom putu nešto veliko otkriju, ili ih ne zamjećujemo ili se prema njima odnosimo kao prema teletu s dvije glave. Nisam se složio s tim.
Tesla nam se javio ne da nam kaže da nije, nego da jest zadovoljan, pa čak i da nas pohvali. Javio se na malo neobičan način, ali kako drugačije da nam se javi? Kad je sve uključeno, ne vidimo ga, tek kad se nešto isključi, sjetimo ga se. Tesla je pravi gospodin i sigurno nas nije odlučio hvaliti zbog knjiga koje smo mu posvetili, nego, uvjeren sam, zbog toga što se kao proizvođači knjiga nismo dali impresionirati demonima novih pronalazaka, od kojih je mnogima i sam kumovao.
Najprije je bljesnuo film, mnogi se pobojaše za knjigu. No, mali je čarobni stroj za čitanje opstao. Kad su izumljeni radio i televizija, opet se sa svih strana prorokovalo da je s knjigom gotovo. Slično je bilo i s pojavom elektronike i zaslona na stolovima i dlanovima. Opet se čulo (i još se čuje) da je knjizi kraj. I opet se knjiga ne da, a oni koji je stvaraju, autori i izdavači, nikako da se predaju. Odbijaju dići ruke, i to ne na jedan, nego na 380.000 načina (koliko je u Frankfurtu ove godine bilo njihovih knjiga). Tesla se tome raduje i to nam je došao reći, gaseći svjetiljke ponad naših glava.