Što to Hugo Boss radi s poglavnikom Antom Pavelićem?

U godini kada se na svim mogućim mjestima razgovara (ali i polemizira) o Prvom svjetskom ratu, zagrebačka Udruga za kulturu Knjigomat iza koje stoji književnik Rade Jarak objavila je roman "Schnitt" srpskog pisca Igora Marojevića čija se radnja zbiva u vrijeme Drugog svjetskog rata. Riječ je o djelu koje se u Srbiji pojavilo prije sedam godina, ali je zavrijedilo i svoje hrvatsko izdanje budući da je temom vezano i za jedan od najturbulentnijih dijelova ionako turbulentne hrvatske povijesti. Marojević je svoj povijesno-fantastični roman, naime, smjestio u Zemun, grad koji je današnjem prosječnomu Hrvatu poznat iz one nadobudne poštapalice "Hrvatska do Zemuna", ali i grad koji je jedan dio svoje povijesti bio dijelom hrvatske države.

Iako piše o tmurnim vremenima, Marojević je namjerno duhovit, na mahove i obilato ironičan. U Zemun kojim vladaju ustaške vlasti ubacuje lik njemačkog tvorničara Huga Ferdinanda Bossa koji se za Hitlerove vladavine bavi "štepanjem uniformi" za Wehrmacht, SS, SA i Hitler-Jugend. U vrijeme kada ga napušta ljubavnica Karen, Boss dobiva pismo hrvatskog poglavnika Ante Pavelića koji mu nudi modističku suradnju. A zašto se jedan Pavelić, za kojega baš i ne znamo da je bio modno osviješten i koji je na fotografijama i na snimkama filmskih žurnala uglavnom nepovratno namrgođen i smrtno ozbiljan, bavio jednim Hugom Bossom? Sve su zakuhali, kako se to spretno domislio vickasti Marojević, zločesti srpski novinari koji su otkrili da su hrvatske crne (iliti crnokošuljaške) uniforme kopije onih njemačkih, koje je dizajnirao osobno lukrativni Hugo Boss. Želeći izbjeći neugodni međunarodni modni skandal s političkim implikacijama (osovina Zagreb – Berlin očito je oduvijek bila kao živi pijesak), hrvatski poglavnik htio je platiti Bossu ekskluzivno dizajniranje ustaških uniformi kako bi i vuk bio sit i sve koze na broju... U potrazi za velikom ljubavi Karen, Hugo Boss kojem do određene mjere (vidi antičke skulpture) nisu mrski ni muškarci, odlazi put šarolikog i živopisnog Zemuna gdje se njemački dizajner osobno upoznaje s hrvatsko-srpskim zaguljenim odnosima koji su zaguljeni ostali do današnjih dana.

U roman "Schnitt" Marojević ubacuje niz likova (neki su i doista direktno posuđeni iz povijesti) karikirajući povijest, ali je ipak ne ismijavajući. Tu su, pojednostavljeno rečeno, oficiri i džentlmeni s krvavog balkanskog limesa, zanosne žene bez kojih nema ratovanja, mišićavi mladići katoličke vjeroispovijesti koji uvoznim modnim dizajnerima mogu poslužiti kao dobrodošla inspiracija, glasni komunistički agitatori, uvjereni četnici, ali i drugovi i drugarice koji se hrabro bore za bolju i bogatiju budućnost u zemlji Jugoslaviji koja je, u međuvremenu, također postala povijesno strašilo, baš kao i Nezavisna Država Hrvatska, Hitlerov Treći Reich ili pak srpska Nedićeva paradržava. Marojević se, dakle, u svojoj literaturi zabavlja. Ne robuje povijesti ni povijesnim činjenicama (koje se u ovim zemljama ove nesretne regije ionako mijenjaju, ovisno o tome tko je na vlasti), čitateljima nudi svoju, osebujnu interpretaciju povijesti koja nekoga može podsjetiti na stripove, pop-art, videospotove... Ali iza tog književnog koškanja u kojem svoje uloge imaju i zagrebački gradonačelnik Werner i vukovarski grofovi Eltz kriju se mnoge tragične sudbine iz rata u kojem kao da još nije ispaljen posljednji metak.

>>Nikada nisu do kraja razjašnjene tajne veze ustaške emigracije i Udbe