Što to mogu južnoafrički pjevači, a nikako ne mogu hrvatske klape?

Iako relativno mlad ansambl, Soweto Gospel Choir iz Južnoafričke Republike već je osvojio dvije nagrade Grammy, a na svojim komercijalnim svjetskim gostovanjima došao je i do Zagreba.

Puna dvorana “Lisinski” uživala je u zaraznom afričkom ritmu, ali i u atraktivnim plesnim akrobacijama ansambla koji ne zna pjevati krive note, ali u izvedbama raznorodnog repertoara povremeno zvuči vrlo šlagerski i nimalo spiritualno.

Tome pridonose i nezahtjevni, premda pitki aranžmani maksimalno prilagođeni zapadnjačkom uhu, ali i konvencionalni instrumenti koji ne mogu dočarati mitsku snagu tajnovite crne Afrike.

Naravno, cijeli nastup južnoafričkog zbora koji ima nekoliko vrsnih, ali i nekoliko osrednjih solista uglavnom je vrlo profesionalno režiran i u holivudskom duhu zamišljen proizvod kojim se bez srama mogu dočekivati turističke grupe kada dolaze u Afriku na safari.

No za nastup u prestižnim koncertnim dvoranama, pristup koncertu možda bi ipak trebao biti kontemplativniji, kao što i konferanse ne bi trebale zvučati kao da ih je napisao Paulo Coelho.

No, nastup Soweto Gospel Choira poučan je primjer i za naše glazbenike koji žele uspjeh na world music sceni. Tako naše klape moraju inzistirati samo na izuzetno ritmičnim pjesmama, aranžmani moraju biti što jednostavniji, a instrumenti obavezni. A po mogućnosti, prvi tenor tu i tamo može skočiti na glavu i dočekati se na snažne ruke. Radi umjetničkog dojma.