Kolumna

"Strance" je teško usporediti s bilo kojim drugim filmom, usisa gledatelja u prvih nekoliko minuta

Foto: IPA
"Strance" je teško usporediti s bilo kojim drugim filmom, usisa gledatelja u prvih nekoliko minuta
17.02.2024.
u 16:08
Nove filmove recenzira filmska kritičarka Jelena Ružić
Pogledaj originalni članak

Ovo je jedan od onih filmova koji imaju moć spretno i brzo usisati u svoj mikrokozmos već u prvih nekoliko minuta. A kada se u tom mikrokozmosu nađu teme ljubavi, opraštanja, prihvaćanja, boli, trauma, usamljenosti i osjećaja pripadanja, onda nije teško ostati u vrtlogu koji je "Strancima" stvorio redatelj Andrew Haigh. Vrtlogu jer film ne samo da je žanrovski teško odrediti s obzirom na to da se miješaju i elementi psihološke drame, i fantasyja, i ljubavne priče, i trilera, nego i zato što je radnja puna skokova iz sna u javu, iz prošlosti u sadašnjost, iz konstrukta psihe u realnost. Film je bio prikazan na lanjskom Zagreb film festivalu, a sada je došao u hrvatska kina i vrijedi ga pogledati.

Hektična je ovo priča o Adamu (Andrew Scott) koji živi u nenaseljenoj zgradi, sam. Nema prijatelja u blizini, niti ikoga od poznanika, a roditelji, koji su mu bili jedina obitelj, stradali su u prometnoj nesreći prije trideset godina, kada je bio dvanaestogodišnji dječak. Adam je pisac koji povremeno piše scenarije za TV projekte. Pristojan je, tih, povučen i – usamljen. Vidno je da je riječ o čovjeku kojeg još uvijek muče traume iz djetinjstva – gubitak roditelja te odrastanje njega kao geja. Jedne večeri, posve neočekivano, na vrata mu pozvoni mlađahni Harry (Paul Mescal, "Poslije sunca").

Uz pomalo koketan i flertujući nastup, pijan i s bocom viskija u ruci, Harry pita Adama je li za društvo. Adam odbija. No sreće ga nakon nekoliko dana u zgradi te ga ovog puta Adam pozove i time započinje njihova ljubavna priča. Obojica su ranjeni, željni ljubavi i prihvaćanja i razvoj njihove ljubavi iz tako jedne krhke polazišne točke zaista je divno prikazan. Paralelno s Adamovim otvaranjem drugoj osobi (napokon!), pratimo i njegove odlaske u rodnu kuću. Tamo susreće roditelje koji imaju godina koliko su imali u trenutku nesreće. Kao da se ponovo upoznaju i iznova i iznova im se vraća. Kako je to moguće, ako su umrli? Je li sve to produkt Adamova uma? Kako je onda moguće da ih je i Harry upoznao? I sam završetak filma pomalo je neočekivan i otvara pitanje o tome što se upravo dogodilo, ali mogućnost različite interpretacije ono je što mu daje posebnu draž.

Svi ti mutnjikavi i isprva pomalo nejasni skokovi iz jednog odnosa u drugi služe kao tkivo koje Haigh vješto koristi kako bi ispričao nekoliko priča paralelno – onu o živim ranama iz djetinjstva koje će uvijek boljeti; onu o neizdrživosti usamljenosti te onu o čežnji i težnji prema ljubavi koja će sve to iscijeliti. Priče se isprepliću, bez da se ijedna posebno ističe i kao takve čine "Strance" filmom koji donosi snažnu i živu emociju koju je teško s nečim sličnim usporediti. I tužan, i dirljiv, i radostan, i oslobađajući. "Stranci" su film za koji se, dok ga se ne pogleda, i ne zna da je bio potreban u životu.

1. Stranci (Cinestar)

Drama, V. Britanija, 105 min.

Režija: Andrew Haigh

Glumci: Andrew Scott, Paul Mescal

2. Najveća noć popa (Netflix)

Kako je nastala jedna od najpoznatijih pjesama svih vremena "We Are the World" u kojoj je snagu združila crème de la crème tadašnje svjetske glazbene scene. Lionel Richie, Michael Jackson, Stevie Wonder, Cyndi Lauper, Bruce Springsteen, Bob Dylan, Tina Turner... Popis se nastavlja jednako zvučnim i moćnim imenima. Svi su se oni okupili u supergrupu USA for Africa kako bi snimili pjesmu kojom će pomoći gladnima u Africi. Pjesma je kao singlica prodana u više od dvadeset milijuna primjeraka i time je zaslužila deveto mjesto na listi najprodavanijih u povijesti. "Najveća noć popa" zanimljiva je priča o toj pjesmi i o, što se dosad nije znalo, zbrčkanosti u kojoj je nastala. Nastala je doslovno u nekoliko dana, a način na koji su producenti i menadžeri zvali zvijezde da sudjeluju iz današnje perspektive modernih načina komunikacija zaista se čini kao komad posla. Uz arhivske snimke sa samog snimanja, žive sugovornike koji su se prisjećali tih dana te podsjećanje na glazbenu scenu osamdesetih općenito, ovo je topao i simpatičan film koji donosi jednu lijepu nostalgičnu atmosferu, ali i sanjarske ideje, u koje vjeruju i članovi supergrupe, poput one da glazba zaista može promijeniti svijet.

Dokumentarni, SAD, 96 min.

Režija: Bao Nguyen

Pojavljuju se: Dan Aykroyd, Harry Belafonte

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.