Na Playstation 5, PC i Xbox X/S stigao je Hogwarts Legacy, nova i do sada najraskošnija igra smještena u mnogima omiljen svijet Harryja Pottera, kojega je sredinom devedesetih osmislila J. K. Rowling. U sedam originalnih knjiga i njihovim filmskim adaptacijama pratili smo odrastanje mladog čarobnjaka Harryja i njegove družine, a njihov se svijet nastavio razvijati s nešto manje utjecaja same autorice, najprije filmskom franšizom “Fantastične zvijeri”, a sada i igrom “Hogwarts Legacy”, koja je i prije službenog početka prodaje oborila nekoliko velikih rekorda.
Igračima spremnima platiti nešto više od standardnih 60-70 eura, naime, “Hogwarts Legacy” bio je dostupan 72 sata prije. Zvuči kao bezvezan trik, ali samo platforma Steam u tom je ekskluzivnom periodu zabilježila oko pola milijuna korisnika koji su je istovremeno igrali, a broj gledatelja koji su ih pratili na streaming platformi Twitch samo je u prvom danu dosegnuo povijesni rekord od 1,27 milijuna gledanja odjednom.
Prodaja je dodatno narasla nakon službene objave 10. veljače, kada je samo po broju fizičkih kopija već u prvom danu pomela 22 godine star rekord prodaje igre “Harry Potter and the Philosopher’s Stone”. U prvom vikendu postala je i jedna od najprodavanijih igara u povijesti servisa Steam, a slično je stanje i na ostalim platformama, na kojima “Hogwarts Legacy” ovih dana ruši rekorde.
U čemu je tajna golema uspjeha ove igre, nije teško pogoditi: osim što je kreacija J. K. Rowling i dalje jedan od najpopularnijih fantastičnih svjetova svih vremena, generacije odrasle uz njezine knjige sada imaju dovoljnu platežnu moć da si je priušte čim požele, a njihovi eventualni klinci samo su dodatni poticaj za kupnju igre. Broj korisnika konzola posljednjih je godina također otišao u nebo i uključuje mnogo više odraslih žena, što znači da tvorci igre zahvaćaju mnogo širi raspon potencijalnih igrača nego što je to bio slučaj prije dvadesetak godina, kada su igre o Harryju Potteru prestale izlaziti, stvarajući desetljetnu želju, koja je dolaskom “Hogwarts Legacy” jednostavno eksplodirala.
Pri tome je dobra vijest da je “Hogwarts Legacy” zaista fenomenalno lijepa, zabavna i opuštajuća igra, koja će udariti nostalgičnu žicu svakog ljubitelja serijala. U njoj nema Harryja, Rona i Hermione: smještena je mnogo kasnije, u vrijeme u kojem su se očuvala samo njihova prezimena, pa će nas tako dolaskom u Hogwarts dočekati ravnatelj Black i njegova zamjenica Weasley.
Junakinja ili junak kojega kao igrač odaberete ne pripadaju već poznatim čarobnjačkim lozama: sami si biramo prezime, a zanimljivo je i što u Hogwarts dolazimo nešto stariji, zreli za peti razred škole vještičarenja i čarobnjaštva. U inicijalnim postavkama likova omogućen je relativno velik stupanj prilagodbe fizičkih karakteristika te po jedan muški i ženski glas za bilo koje tijelo. Vlasnicima osnovne inačice igre (skuplja verzija ima više odjevnih mogućnosti) moglo bi biti iritantno što je početna odjeća rodno određena – muška tijela imaju hlače, a ženska suknje, no ispostavlja se da i likovi tipično ženskih figura poslije mogu promijeniti odjeću: ako kupe ili u nekoj škrinji nabasaju na hlače.
Nakon uvodne avanture koja će nas odvesti u utrobu začarane banke i predstaviti vođu goblinskih pobunjenika Ranroka, put našeg junaka tradicionalno počinje odabirom učeničkog doma. U tome će nam pomoći Razredbeni klobuk koji će temeljem odgovora na nekoliko karakternih pitanja odlučiti spadamo li među Gryffindore, Ravenclawe, Hufflepuffe ili Slytherine. Zabavno je vidjeti gdje će igrač završiti, ali ako poput Harryja Pottera imamo snažan sentiment za ili protiv nekog doma, klobukovo mišljenje moguće je osporiti.
Igra je smještena u otvoreni svijet prepun detalja i referenci na knjige i filmove, koji bi se mogao istraživati satima. Primjerice, zavirite li malo pozornije u uličice i kućice sela Hogsmeade, nabasat ćete na začarani klavir koji sam svira, sjekiru koja cijepa drva, škare koje šišaju živicu... Tu je dakako i poznati dućan Olivanders u kojem na početku treba odabrati svoj čarobni štapić – izbor je velik, od nijansiranih vrsta drva najrazličitijih boja i savitljivosti, do odluke što u njega staviti: dlaku jednoroga, krljušt zmaja ili pero feniksa?
Mapa je obogaćena i dovoljnim brojem zagonetki i sporednih misija, pa lutajući školom, nailazimo na prilike učenja novih čarolija i napitaka, a zabavljalo nas je i hvatanje odbjeglih stranica knjiga te rješavanje mozgalica za otvaranje nekih prostorija.
Glavne misije uglavnom su vezane uz prije nepoznate likove na koje smo se brzo naviknuli, toliko da smo se na trenutke morali podsjetiti kako o profesorima iz igre “Hogwarts Legacy” zapravo ništa ne znamo. Možda zato što su dijalozi s njima izrazito elaborirani, što znači da se igra svako malo gleda kao film, a kada ga odlučite prekinuti, mogli biste izgubiti neki dragocjen detalj.
A to nas dovodi do igrača koji o svijetu J. K. Rowling doista znaju malo ili ništa. Je li ovo igra za njih? Lako može biti jer prelazi se kao prilično standardna open world avantura bez revolucionarnih dramaturških rješenja ili do sada neviđene grafike, samo što je smještena u čarobnjačkom svijetu u kojem umjesto pištolja koristimo čarobni štapić, a umjesto konja ili motora jurimo na – metli. Njena najveća vrijednost upravo je ta čarobna atmosfera Harryja Pottera, čiji svijet dugo nije izgledao raskošnije.
Treba reći i da se velik apriorni uspjeh ove igre dogodio unatoč pozivima na bojkot zbog transfobičnih stavova i navodno čak antisemitskog podteksta rada J. K. Rowling, autorice koja je svoj uspjeh ostvarila prije nego što je u svakom smislu važna aktivistička borba transrodnih osoba ušla u društveni i politički mainstream, a feministice se još nisu javno dijelile na “ispravne” i “neispravne” ili barem ne po tom ključu.
Iako nije radila na pripremi ove igre, spisateljica od tantijema sigurno zarađuje, pa je sasvim legitiman aktivistički stav preskočiti je. A time i neopterećenu zabavu koju ova igra svakako nudi, pogotovo ako prestanete u goblinima bankarima vidjeti karikature Židova ili precizno mjeriti reprezentaciju svake bezjačke manjine.