Bijelo odijelo, čvrst pogled, stamen stav, diskutabilna vladavina i potezi, ali neupitna karizma – Tito je i danas najintrigantnija politička figura s naših prostora za kojom interes ne jenjava. Tako smo posljednjih godina dobili o njemu nekoliko knjiga i, zanimljivo, sve su plod novinarskog pera. Slučaj je to i s najnovijom "Tito u Rusiji" novinara, dopisnika i erudita Marka Stričevića u izdanju VBZ-a, a predstavljenom u Novinarskom domu.
Knjiga je to o pet Titovih godina u Rusiji, od 1915. do 1920., periodu o kojem se u njegovoj biografiji do sada najmanje znalo, a pokazalo se bitnim jer u pitanju su njegove formativne godine, vrijeme u kojem još ne postoji Tito već samo Josip Broz, jedan od tisuće zarobljenih vojnika austrougarske vojske koji će tek tamo spoznati strast revolucije kojom će kasnije graditi i svoju ličnost i državu.
Kako je to na promociji knjige objasnio i povjesničar Tvrtko Jakovina, Tito u Rusiji do ove knjige bila je epizoda o kojoj smo znali ono što je on sam govorio i o čemu su vješto ili manje vješto pisale knjige objavljivane u njegovu dugom životu, a u kojima se prepisivalo slično ili jedno te isto i puno toga krivo zbog deficita njegovih biografa, za što je mnogo razloga.
– U Sovjetski Savez se, naime, najprije putovalo vrlo teško, onda je došla situacija s 1948. godinom, a iza toga su slojeve na koje se na Tita i Titov odnos s Rusijom općenito gledalo prekrili politički obziri i problemi koje je to društvo imalo. Potom se u potpunom kaosu raspao SSSR u trenutku kada je na našim prostorima interes za Tita dobio drugačije osvjetljenje. Danas je pak Rusija zbog opće situacije opet zatvorena i bilo bi nemoguće provesti istraživanje na način na koji je to odradio autor ove knjige – kazao je Jakovina. Stričević je, dakle, u pravo vrijeme donio pravu odluku i počevši od 2017. ljuštio sloj po sloj Brozove ruske etape, putovao od lokacije do lokacije na kojoj je on u Rusiji boravio i u različitim mjestima tražio izvore i dokaze i dolazio u nevjerojatne okolnosti i zabita sela te probao pronaći one koji se još sjećaju ili je tamo možda nešto ostalo zapisano. Naravno, odluci je prethodilo poznavanje političkih i društvenih prilika u Rusiji u kojoj je od 2007. do 2010. i živio, u Moskvi i Sankt Peterburgu, radeći kao dopisnik hrvatskih novina.
– Moja je knjiga kombinacija maksimalno ozbiljnog novinarskog istraživanja po arhivima, razgovora sa znanstvenicima i s lokalnim ljudima, ali i kombinacija putopisa i eseja po Rusiji. Odlazio sam u Rusiju u puno navrata i sumirao sva terenska iskustva. Naime, živeći u Rusiji shvatio sam koliko je tamo još jako nasljeđe SSSR-a i revolucije, a u pitanju je period koji je odredio i naše živote. Kad sam shvatio da je i Broz u to vrijeme boravio u Rusiji, a da nitko nije dobio točan kontekst tog boravka, počeo sam istraživati – kazao je Stričević pa nastavio:
– U zabitim selima Sibira razgovarao sam recimo s potomcima Kazaha kod kojeg je Broz živio i skrivao se godinu dana i radio u njegovu mlinu za vrijeme teškog razdoblja Građanskog rata u kojem je Broz prvi put i vidio partizanski pokret. Do sada nije bilo poznato gdje je to mjesto kao ni činjenica da se skrivao kod Kazaha, a to je mjesto Kurčubaj i ja sam ga našao. Našao sam i daljnju rodbinu prve Brozove supruge Pelagije Bjelousove koju je upoznao u stepi u blizini Omska. Tito, recimo, nikada nije dao da se o njoj govori, a doveo ju je u Zagreb i prije razvoda imali su težak život, prije sina Žarka umrlo im je nekoliko djece. Kad gledate taj vjenčani list piše da je rođena 1904., a vjenčali su se 1918., dakle imala je 14 godina. Svi znanstvenici reći će da su takvi odnosi tada bili normalni, ali ipak je i tada za ozakonjen brak trebalo imati 16 godina. Nešto je takvo u biografiji Titu možda kasnije smetalo. Uglavnom, imam osjećaj da Tito taj ruski period nikada nije htio isticati jer on je tada bio i teško ranjen, preživio je pjegavi tifus i tek se u Sibiru tri godine nakon ranjavanja počeo oporavljati, do tada je pljuvao krv i svakog dana očekivao smrt. Moj je dojam da je Tito svoju kasniju biografiju u kojoj nema puno Rusije krojio ideološki, nije mu bilo u interesu razjasniti neke proturječnosti svojeg života koje sam u svojoj knjizi pokušao raspetljati.
Pet let je dost za stvorit dvojnika kaj je znal svirat klavir 😁