Strašan šok i nevjerica, tako su na vijest o iznenadnoj smrti Tomaža Pandura reagirali ljudi iz kazališta koji su se na komemoraciji velikom slovenskom, ali i svjetskom redatelju okupili danas u 15 sati u HNK Zagreb, u kazališnoj kući u kojoj je režirao svoja tri velika djela: “Rat i mir” i “Medeju” (prenesenu s Dubrovačkih ljetnih igara, obje u 2012. godini) te “Michelangela” (2013.). Naravno, stravičan gubitak najteže je pogodio one koji su s njim najviše radili, najbliskije surađivali.
Božanstven redatelj
Oni doista nisu mogli vjerovati da se, režirajući Shakespeareova “Kralja Leara”, redatelj srušio na sceni Makedonskog narodnog teatra u Skoplju i da ga je fatalni infarkt uzeo svim budućim projektima.
– Potresen sam ovim što se dogodilo, teško je to uopće u potpunosti shvatiti, a kamoli pomiriti se s mučnom realnošću Tomaževe smrti. Blisko smo surađivali više od deset godina, radio sam na svim njegovim produkcijama od 2005. godine. Bio je čovjek koji je vrlo precizno razumio prostor, kompoziciju i scensku sliku te im pridavao izuzetnu važnost. Meni je kao scenografu davao potpunu i zaštićenu slobodu, što sam izrazito cijenio. Intuitivno je prepoznavao dobre ideje i rješenja, stajao iza njih bez ostatka te ih kroz režiju znao savršeno iskoristiti. Taj jasni estetski zor, koji je Tomaž posjedovao, rijetkost je među redateljima. Njegova smrt nesaglediv je gubitak i prijelomna točka u mojem daljnjem scenografskom radu – rekao nam je Sven Jonke, scenograf, član dizajnerskog trojca Numen For Use. Za suradnikom, prijateljem i, kako je rekao, velikim čovjekom iskreno žali i glumac Rade Šerbedžija, koji je u Pandurovoj režiji glumio ostarjelog Teslu u predstavi “Tesla electric company”, koja je nastala na Brijunima, u ljeto 2006. godine, u produkciji Ulysses teatra:
– Tomaž je bio najbožanstveniji redatelj s kojim sam ikada radio, čovjek sasvim posebne energije. I zato je vijest o tako nepravednoj smrti, u tako nepravednim godinama, bila tako veliki šok. Bio je veličanstven čovjek koji je živio veselo i strasno, jednom riječju sretan čovjek. Nakon svega jedino što me tješi da je Tomaž tako mlad napravio tako mnogo. Imao je ispunjen i nadahnut život, sagorio je poput nekog teatarskog Don Juana.
Svi sugovornici posebno ističu ljubav za glumce. Za sve velike projekte koje je radio u Hrvatskoj održavao je audicije, a na te su audicije hrlili mladi glumci za koje je to bila jedinstvena prilika da uđu u svijet jednog od najvećih kreativaca. Jedan od njih, Adrian Pezdirc, nova glumačka zvijezda ZKM-a, sjeća se:
– “Medeja” mi je bila prva predstava, na trećoj godini ADU. Na audiciju sam došao s monologom, ali njega je zanimalo sve. Razgovarao je s nama odjelu, o tome kako ga mi razumijemo. I to je bilo ono najveće kod Tomaža. Svakome od nas posvećivao je istu pažnju, i nama početnicima i glumačkim zvijezdama. Nikada neću zaboraviti tu ravnopravnost i taj respekt.
Podignuta svijest
No, na Pandurove audicije nisu dolazili samo glumci, već i mladi redatelji željni znanja:
– Došao sam na glumačku audiciju i zamolio ga da ostanem gledati kako on radi. Na koncu je on prišao meni i ponudio mi jedinstvenu priliku da radim kao njegov asistent. Bio sam izvan sebe od sreće jer nikada ga se ne bih usudio sam to pitati. Nakon toga tri smo godine radili zajedno. Imao je nevjerojatan osjećaj za rad s mladima, način na koji nas je uvodio u posao, ali i tražio maksimalnu odgovornost. Svima je nama podignuo svijest o važnosti svakog detalja u predstavi, doslovno nas je odgajao. Puno smo razgovarali, dao mi je samostalnost i slobodu u radu, naučio me mnogo i o produkciji predstave, jer me vodio na sve sastanke i dogovore. Bio je to profesionalizam, ali i ljubav – kaže redatelj Paolo Tišljarić.