Pisanje je moj ispušni ventil, dio mene i bijeg iz realnosti u jednu ljepšu dimenziju gdje je sve moguće. Moje teme su dosta eksplicitne i ako utječu na čitaoce, govore da je život samo jedan i da ga treba iskoristiti pametno i maksimalno, da je bitno uživati. Jer godine nam idu i nećemo vječno ostati mladi. Također kroz pisanu riječ uvijek naglašavam da je ljudski griješiti, a humano oprostiti. Kaže to autorica romana "Kreirana po Diegu", spisateljica iz Rijeke koja piše pod pseudonimom G.D. Leizer.
Glavna junakinja njezina romana je Isaura Carter, vlasnica tvrtke za uređenje interijera, koja cijeli svoj život živi po pravilima koje si je sama nametnula. Nakon automobilske nesreće probudila se u bolnici, izgubila je pamćenje. Muškarac koji se našao pokraj nje počeo je od nje stvarati osobu kakva nikad nije bila. Njegovo ime je Diego Costas, čovjek koji ju je pokušao ubiti, ali i čovjek koji je ujedno njezin stvaratelj. Roman je izdala mala nakladnička kuća Innamorata koju je pokrenula još jedna autorica romana, poznata pod pseudonimom Inna Moore, a nastala je iz njezine ljubavi prema modernim i povijesnim ljubavnim romanima. Pravo ime joj je Ina Špiček, živi u Zagrebu i dosad je objavila čak 18 romana! Prva suradnja s hrvatskim izdavačem dogodila joj se 2019. godine s Felix Liberom iz Rijeke koji je objavio dva naslova, "Zelenooku" i "Krivo vrijeme za ljubav". Istodobno je i sama objavljivala neke naslove. Javio joj se i jedan od najvećih izdavača "Fokus na hit" i ponudio joj suradnju. Lani joj je u toj kući objavljen roman "Krivi broj".
– Ostale sam romane sama objavila, a prodaju se u Hrvatskoj i na tržištima diljem regije. U Srbiji sam preko jedne izdavačke kuće plasirala u njihove najveće knjižare Delfi i Lagunu šest naslova, plasirala sam romane u Makedoniju, potom u Bosnu i Hercegovinu, te na Amazonu koji je ujedno i najveća online knjižara na svijetu. Interes čitatelja diljem Europe jednako je velik jer žene s našeg govornog područja u stranim zemljama žude za domaćom literaturom – kaže I. Špiček koja u Hrvatskoj surađuje s više knjižara i knjižnica u kojima su takvi romani vrlo traženi. Za mnoge čitatelji ni ne znaju da su ih napisale domaće autorice skrivene pod stranim pseudonimima. Ljubavni roto romani nekad su bili vrlo traženi, kupovali su se na kioscima, poput "Ljubavnih vikend romana", edicija "Svi pisci svijeta" i "Siluete". Ideja da pokrene svoju izdavačku kuću rodila se, kaže Ina, kad je bila na samom početku samoizdavaštva, kad je uz redovni posao odlučila pustiti svoje romane na tržište. Prvi roman u vlastitoj nakladi izašao je 2018. Učila je postupno sve što je potrebno kako bi roman imao formu, format, dobru korekturu, lekturu, izgled, dizajn, prijelom, marketing, prodaju, distribuciju u knjižare i knjižice.
– Nije to bilo lagan posao, no i dalje je to posao koji obožavam raditi, i upravo je ta činjenica bila presudna da dam otkaz u jakoj informatičkoj firmi gdje sam radila kao podrška prodaji te da se okrenem isključivo nakladništvu i pisanju. Znam koja su to pitanja koja muče neafirmirane domaće autore, i one početnike koji imaju napisan rukopis, a rado bi imali svoj roman u rukama. Zato smo mi tu, da im pomognemo znanjem i iskustvom koje smo godinama skupljali, učeći se na greškama – napominje. Innamorata je osnovana u ljeto 2021., a naziv joj je nastao iz njezina pseudonima koji ima veze s ljubavlju, jer to je, kaže, ono što ona jest, to je ono što piše i što nastaje u njezinu umu. Naposljetku, izdavačku kuću otvorila je i zbog zaljubljenosti u knjige. Htjela je i više vremena za pisanje jer joj ideje ne prestaju navirati.
– Što se tiče mojih naslova, riječ je o modernim i povijesnim ljubavnim romanima te romantičnim komedijama. Svi oni nose u sebi dozu erotike, koja je posve drukčija od pornografije, što volim istaknuti kako ne bi došlo do predrasuda koje su ionako česte kod ovog žanra. Ljubavni se romani jako puno čitaju, ali i jednako tako osuđuju od čitatelja drugih žanrova. Budući da je to jedino stvar ukusa, smatram kako tu ne bi uopće trebalo biti polemike. Ne čitamo svi s istim razlogom, kako bismo se informirali ili produbili znanje, spoznali sebe, ponekad se čitatelj primi nekog štiva kako bi se nasmijao, opustio i na kraju dočekao sretan kraj uz nečiju ljubavnu priču. To je ono što je moja misija: dati čitatelju ulazak u neki drugi svijet, bijeg od stvarnosti i priuštiti mu vrijeme za sebe uz dinamične odnose, nesavršene likove, napetu radnju, karaktere s kojima se mogu poistovjetiti. Povijesni romani kao što je serijal "U okovima", nastali su iz ljubavi prema čitanju istih. Reakcije mojih čitatelja kažu kako sam uspjela u tom podžanru. Romantične komedije koje sam pisala u duetu s jednom autoricom iz Srbije imaju ogroman uspjeh pa se roman "Tatica" i danas traži iako je rasprodan nakon nekoliko dotisaka. Među najupečatljivijima po komentarima čitatelja su uz "Taticu" i "Dodir zvijeri", "Dvojnica", "Zelenooka", "Krivi broj", "Usudi se" te najnoviji roman koji se zove "Spašen". On je jedini koji nisam objavljivala na platformi, nego su ga čitale samo moje urednice. U samo mjesec dana pobrao je ogromne pohvale i proglašavaju ga najboljim koji sam dosad objavila – otkriva.
Od ostalih romana iz Innamoratine naklade u pola godine objavljen je urbani fantasy triler autorice Ivanke Ferenčić Martinčić iz Virja. Ta autorica piše o Nolie Rathbone u čiji život ušeta ugledan i bolno privlačan inspektor Reda i moćni, neodoljivo šarmantan neljudski čarobnjak. Tiskana je i dark mafijaška romansa "Kreirana po Diegu" autorice G.D. Leizer iz Rijeke. Nastojat će, najavljuje, objavljivati naslove srodnih žanrova kako bi čitatelji uvijek mogli nešto naći za sebe. Kako je nastala Inna Moore?
– Inna Moore nastala je 2017. iz potrebe jedne zaposlene majke i supruge da ostavi neki trag iza sebe. Da za sebe nađe jedan neobičan svijet i pusti mašti na volju. Prvo sam bila strastvena čitateljica, koja je gutala roman dnevno ili točnije noću dok bi svi spavali. Moj um nikad ne miruje. Uvijek kreira neke scenarije jer sam, nažalost, overthinker po prirodi, dakle previše analiziram i smišljam moguće ishode nekih situacija. U najtežim trenucima bježim u fikciju. Tako su počele nastajati ideje. Našla sam platformu gdje sam pod lažnim imenom mogla pisati što sam htjela. Tako je nastalo ime Inna Moore. Platforma Wattpad u to je vrijeme bila savršeno mjesto gdje je amater mogao postaviti poglavlje romana i potom čekati komentare čitatelja. Imala sam tu sreću da su me čitatelje brzo zamijetili, oduševili se prvim romanima, ostavljajući komentare podrške i mišljenja. Na taj način tamo sam kreirala gotovo 30 romana. Ti čitatelji upravo su oni koji su mene stvorili i potaknuli me na ovo što sam danas – iskreno će. Najprodavaniji roman je "Voajer" koji je objavila 2018., koji je, dodaje, ostavio najveći utisak na čitatelje. Je li samo dojam da se posljednje vrijeme u knjižarama i knjižnicama pojavljuje više ljubavnih romana domaćih autora?
– Mislim da se ne radi o dojmu, nego o trendu ili, točnije, o hrabrosti i volji domaćih autora da potraže za sebe mjesto na ovom nebu te pokažu svoju maštu ljudima. Da bi se objavio roman, potrebni su vam suradnici i novac. Ali da bi se njime osvojilo čitatelja i tako dobilo vjernog pratitelja, potrebno je ipak umijeće koje nije samo puko bacanje slova na papir ili u dokument. Neskromno ću reći kako se utabao put domaćim autorima ljubavnih romana dok su se isti takvi romani masovno prevodili, a na policama se prodavala proza, poezija, drama i ratna tematika naših autora. Stvorena je uistinu jedna nova niša domaćih autora koja piše poput stranih, o stranim likovima i lokacijama, o temama koje više nisu tabu u ljubavnim odnosima – kaže Ina.
Zašto autorice, pitamo, pišu pod pseudonimima, i to stranim? Garantira li to bolju prodaju?
– U mojem se slučaju pokazalo boljim. Je li to bilo i presudno ili samo sretna okolnost da dobijem toliku publiku, ne mogu ustvrditi. Ostavila sam pseudonim jer sam pod njim počela pisati na platformi, a onda su me tako i počeli prepoznavati na društvenim mrežama gdje je većina mojih čitatelja. Na kraju sam odlučila ostaviti pseudonim jer je postao minibrend. Javili su mi se mnogi čitatelji kako su bili šokirani i pozitivno iznenađeni kad su shvatili da iza imena Inna Moore stoji domaća autorica. Mogu iz osobnog iskustva potvrditi kako se strana imena ipak bolje prodaju, jer sam i ja prije posezala upravo za njima, a danas srećom imam mnogo domaćih autora na izbor. Mislim kako bolja prodaja stranih imena na našim prostorima proizlazi upravo iz predrasuda prema domaćim autorima. Uvijek sam za pružanje prilike, osobno to činim i sa žanrovima koji mi nisu na prvu privlačni. Na kraju me oduševe – kaže. "Ljubiće" uglavnom pišu žene. Popularna je i Marilena Dužman iz Ližnjana, autorica romana "Razgovori s ginekologom", "Opsidijan", "Slobodan pad", "Mrtav, a gladan", "Haker", "Hladno srce"... Zašto je tako malo muškaraca koji pišu ljubavne romane?
– Pretpostavljam da je to zato što smo jednostavno takve po prirodi, analiziramo, stvaramo scenarije, proživljavamo u danu hrpu različitih emocija, sklone smo sanjarenju i romantici. Volimo maštati, bajke su nešto čemu težimo. Prema tome, trebamo hobi koji je više od toga, koji je strast – kaže Ina koja surađuje s brojim autoricama iz Hrvatske. Ne bi ih pokušavala uklopiti u jedan profil.
– Po kolegicama koje poznajem, mogu reći da smo različitih profesija. Ja sam profesorica povijesti i diplomirana muzeologinja, s višegodišnjim iskustvom u administraciji i prodaji, dok su druge trgovkinje, ugostiteljice, domaćice... Ima nas iz svih dijelova države, od Istre i otoka do Slavonije i Dalmacije. Jedino nam je dob, recimo, približna, pa bih nas smjestila u raspon od 30 do 45 godina. To uključuje one autorice s kojima sam pobliže upoznata. Iako sam zaboravna pa ne pamtim rođendane, no i to mi moji čitatelji i kolege opraštaju – otkriva nam. Njezini romani nastaju, kaže, neplanski, nakon što vidi neku sliku, čuje pjesmu, sretne neku osobu ili sasluša nečiju ispovijed. U glavi kreira film i na internetu potraži imena likova. – Za njih zaista volim da nisu uobičajena i da se ne ponavljaju u svakom romanu. Volim i igre sa značenjem imena, pa to često koristim u svojim pričama. Kostur same radnje znam i prije nego napišem uvod. Njega pišem u prvim naletima inspiracije jer volim spontanost i obično on dalje diktira tempo, dok za daljnju radnju volim da mi misli malo odleže. Nikad ne znam sve scene iz svih poglavlja unaprijed. Puno toga smišljam u hodu, dok vozim, čistim, u šetnji. Moram priznati kako me to liječi, taj bijeg u maštu, ako ništa, pomaže da ne razmišljam o nekim drugim, težim stvarima. Moji likovi nastaju na sličan način; neka rečenica, nečije lice ili stav potaknu me da razradim čitav karakter lika. Nikad nisu savršeni. Uvijek su to dobri ljudi koji čine greške, stoga su realni, prirodni i stvarni. S njima se čitatelji mogu poistovjetiti, a onda kad to ne mogu, barem ih mogu shvatiti, iako se ne slažu s njihovim izborima i odlukama – kaže. Njezina najveća publika je na društvenim mrežama pa je takav način prodaje neograničen. Ovisi, dakako, o trudu autora i vremenu uloženom u marketing.
No, važno je biti prisutan i na kioscima i u knjižarama jer nisu svi čitatelji online.
– Imam veliku publiku u knjižnicama, stoga je i to mjesto vrlo važno, posebno za one čitatelje koji ne žele skupljati knjige ili si jednostavno ne mogu priuštiti kupovinu. Da bi autor došao do nove publike, vjerujem da mu može pomoći prije svega kvaliteta njegovih tekstova. Ako tekstovi nisu na razini kvalitete, onda nikakav marketing neće pomoći. Moja je publika raznovrsna. Čitaju me i muškarci! Ženski dio čitateljstva kreće čak od srednjoškolki do dragih gospođa u mirovini. Svi podjednako vole moje romane u kojima se prepliću romantika, drama, humor i erotika, koja je lijepa, ružičasta, senzualna – ističe.
Uspijeva se financijski pokriti izdavaštvom.
– Nećemo se žaliti, krenuli smo punom parom, dajemo sve od sebe i uživamo. Učimo, proširujemo vidike i nudimo sebi priliku za rast. Svaka nedaća, ako i dođe, neće nas pokolebati. Domaći autori mogu pružiti puno toga, a mi ćemo im dati priliku. Potrebno je kontinuirano objavljivati kako bi se imalo što ponuditi tržištu jer je knjiga, budimo realni, potrošni materijal. Čitatelj koji pročita roman za jedan dan nije time dovršio svoju misiju. On želi još. Još nove literature i ponude. Za vrijeme pandemije se više čita. Povećana prodaja krenula je upravo s tim nesretnim početkom pandemije i tada me, dok još Innamorata nije bila osnovana, možda na trenutak zabrinula, pa sam odložila početak rada izdavačke kuće za neka bolja vremena. A onda su krenuli novi čitatelji koji su bili primorani biti doma i koji su htjeli svoje vrijeme ispuniti nečime što će ih na kraju dana ostaviti sretnima. To su našli u ljubavnim romanima. Upravo rasprodane naklade desetak romana kojih danas više ni nemam na policama, potaknule su me da više ne čekam: dala sam otkaz na poslu gdje sam imala divne kolege, ali koji mi nije donosio zadovoljstvo poput ovoga što danas radim. Mogu reći kako sam napravila dobar korak odvaživši se na takvo što. Bit ću sretna dok god bude trajalo – kaže. Njezini najdraži pisci su joj ujedno i uzori u žanrovima koje i sama piše.
To su, otkriva nam, autorice poput Colleen Hoover koja ima savršene plot twistove, Julie Quinn koja piše odlične povijesne romane o viktorijanskoj eri koji su ekranizirani i sigurno poznati pod nazivom "Bridgertoni". Voli i Elle Kennedy, kraljicu new adult žanra, o sportašima i studentima.
– Najnovije otkriće mi je Holly Miller. Volim i fantasy romane i psiho trilere koji mi nude nešto nepredvidivo, što prije nisam čitala toliko kao moderne i povijesne ljubavne romane. Njima sam ostala vjerna, no posežem za psiho trilerima kad god trebam predah od ljubavi. O da, nekad treba i tu načiniti pauzu jer mi je otežavajuća okolnost to što sam i čitateljica i autorica pa mi se zna dogoditi da čitam tuđi roman i mislim kako je neka scena neuvjerljiva – ističe. Koje teme najbolje prolaze kod publike?
– Dok manji dio publike voli predvidljive, kratke limunade koje će im ispuniti dva sata vremena, a poslije se neće sjećati ni radnje ni likova jer ne ostavljaju nikakav dublji trag, većina publike voli upečatljivu ljubavnu vezu, koja je, recimo to, stvarna. U kojoj mogu proživjeti nešto opipljivo, što će ih podsjetiti na njih same, što će ih uvući u priču. Ne volim sapunice pa tako ne nudim bezbroj zapleta u kojima se po nekoliko puta parovi mire i svađaju, ne donosim im povratak bivših partnera koji unose nove nemire, nego im dajem likove koji su u svojim manama opet savršeni jedno za drugo. Nudim im teme poput zabranjene ljubavi, gdje na kraju navijaju za likove iako krše zavjete. Zašto? Jer sam im postavila dobru pozornicu. Volim teme poput "enemies to lovers", to jest, od neprijatelja do ljubavnika, potom od prijatelja do ljubavnika, suprotnosti se privlače, ljepotica i zvijer, šef i zaposlenica. Svaki moj roman ima neku malu uvrnutost koja razbija nekakav kalup. Zaista volim kad se moji likovi pamte – dodaje Ina. Ima, kaže, puno započetih romana koje bi voljela dovršiti, poput "Vrijedne borbe", koja je dio ljubavnog serijala "Vrijedna" te "U okovima obmane" koja je dio povijesnog serijala. S inspiracijom nema problema.
– Vrijeme je razlog tome što ne stižem napraviti sve što zacrtam, a dam si zaista puno posla. To je očito u mojem genskom kodu, ta jedna dalmatinsko-hercegovačka crta. Uskoro ćemo publici predstaviti prvi roman domaće autorice o opakim bajkerima, potom jedan prijevod povijesnog romana strane autorice, naravno uz to i poneki moj naslov koji moji čitatelji nestrpljivo čekaju...