Vječno neprijateljstvo mačke i miša poprimilo je mitsku definiciju u animiranom filmu Tom i Jerry uz koji smo svi odrastali. Danas, plavi mačak i njegov smeđi mišji 'prijatelj' slave 80-ti rođendan.
A sve je davne 1940. počelo sasvim slučajno. Naime, MGM-ovi animatori Bill Hanna i Joe Barbera mučili su se smisliti nešto čime će doseći uspjeh tada već slavnog Mickeyja Mausa. Iz dosade su počeli bacati ideje i zaustavili se na već prožvakanoj ali uvijek zabavnoj jurnjavi mačke i miša. Snimili su prvi u nizu kultnih crtića naslovljen "Mačak dobiva čizmu" i objavili ga 1940. Debitanstska epizoda postala je hit i donijela im Oscara za kratki animirani film.
Nije postojao konkretan razlog zašto ni mačak ni miš ne govore, no kako su obojica autora odrasla uz filmove Charlieja Chaplina znali su da nešto može biti zabavno i smiješno i bez riječi. U naredna dva desetljeća Hanna i Barbera nadgledali su produkciju više od sto ovih crtanih filmova. Za stvaranje svake epizode trebali su tjedni napornog rada.
Crtić je s vremenom posta evergreen i ne blijedi, prerasli su u pravu umjetnost. Kad se odjel za animaciju u MGM-u 1957. ugasio, Hanna i Barbera osnovali su svoju produkcijsku kuću. No nekoliko godina kasnije šefovi iz MGM-a odlučili su "oživjeti" Toma i Jerrya, ali bez njihovih izvornih autora, te su posao dali animatoru Geneu Deitchu, a animaciju radi manjih troškova preselili u Prag. Deitch se mučio s tim poslom, imao je mali budžet i nikakvo znanje o izvornoj matrici crtića. Zabavan je i podatak da su sva češka imena amerikanizirana kako bi se odbacila bilo kakva povezanost s komunizmom, jer je procijenjeno da bi to moglo odbiti američku publiku, piše BBC.
Tih trinaest epizoda nastalih iza željezne zavjese do danas se smatra najgorima u osam desetljeća dugoj povijesti crtića, a Deitch je u jednom razgovoru novinaru otkrio kako je zbog njih primao i prijetnje smrću.
Tek sedamdesetih originalni umjetnički duo mogao je nastaviti svoj rad na crtiću. No, političke prilike tad su već bile mnogo drugačije i mnoge njihove prve epizode smatrale su se prenasilnima za modernu televiziju. Počeli su proizvoditi dulje filmiće, a prilagodili su animaciju i uvjetima smanjenog budžeta, što je Tomu i Jerryu osiguralo opstanak na malim ekranima.
Dan danas ga znam pogledati. :)