Tony Cetinski: Nakon svega želim još snimiti duet s tatom

Emocije, emocije, emocije... jedina asocijacija na Tonyja Cetinskog koji se tijekom dva sjajna koncerta nesebično davao. Više od 40 tisuća ljudi u zagrebačkoj je Areni tijekom dvije večeri tražilo – još. I na Tonyjevom se licu vidjelo koliko uživa. Jer, i najvećim glazbenicima trnci prolaze tijelom kad izađu na binu i ugledaju 20 tisuća ljudi s rukama u zraku. Nitko nije imun na to, pa ni Tony.

– Publika me nosila, uzajamno smo si pomagali i prebrzo je prošlo. Divno je znati da možeš podijeliti snove s toliko ljudi koji te podržavaju i vole. Da se od sutra do kraja života više ništa važno ne dogodi u mojoj karijeri, nema veze. Ovo me ispunilo – počeo je priču Tony.

Za Zagrepčane kažu da su suzdržani i distancirani. Uvijek su ga, govori, menadžeri upozoravali na Zagreb, Split, Dubrovnik i Sarajevo kao na hladnu i tešku publiku. No upravo u tim sredinama Tony je održao najbolje koncerte. A na upit bi li se nakon ovakva prijama složio s time da su Zagrepčani samo – izbirljivi, spremno odgovara:

– Bih. Moja publika sigurno ne spada u hladnu i distanciranu nego, slažem se, u izbirljivu.

Osim publike bilo je suznih očiju, oznojenih dlanova i kod izvođača koji su nastupili s Tonyjem.

– Kad sam vidio sjaj u očima tih mladih ljudi, sudionika “Hrvatska traži zvijezdu”, bilo mi je jasno koliko im znači zajednički nastup. A meni je pak taj sjaj značio i ispunio me iznutra. Pogotovo kad se prisjetim malog Silvija Štrukleca – kaže.

Zadovoljstvo, ponos i podrška čitala se na licima obitelji i prijatelja. Cijela je ekipa, prisjeća se, na čelu sa suprugom Ivanom, živjela za to, a lijepe je poruke primao i od kolega: “Uživaj, ovo je tvoj dan!”, “Uzmi taj trenutak za sebe”... I napokon ga je dočekao. Činjenicu da je prvi dva dana zaredom napunio Arenu nitko ne može izbrisati. Niti joj umanjiti vrijednost.

– Dosad je uvijek nešto nedostajalo da dotaknem vrh. Moja publika, ljudi koji su vjerovali u mene, očekivali su da će se ovo dogoditi puno ranije – priča pjevač.

Ponosni tata Mirko Cetinski odavno je porekao davno kazane riječi: “Ako baš nemaš nešto pametnije raditi, onda pjevaj!”. Dugo se godina šalio s Tonyjem, govorio mu da je dobar, ali Mirko je, smijao se i isticao Toni, još uvijek bolji.

– Nakon koncerta me nazvao i rekao: “Nadmašio si me”. A ja sam se našalio i upitao ga: “Mogu li nakon Carrerasa i Boltona snimiti duet s tobom, tata?”

Kao šlag na tortu lijepih događanja legla bi proslava njegova 40. rođendana, no na taj dan, 31. svibnja, dogodit će se tek večera s najbližima. Slavlje u dragom i intimnom krugu ljudi. Ističe kako se sjajno osjeća u svojim godinama.

– Zapravo, mislim da se nikad nisam tako dobro osjećao. I želim da me svaki dan do rođendana, na sav glas ispituju koliko imam godina. Da još ovo malo mogu odgovarati “trideset i...”, a poslije nek’ me više ne pitaju – smije se.

U oči upada i nova tetovaža na lijevom ramenu – velika, upadljiva slova P i C.

– To su inicijali moje djece: Pia i Christian – ponosno nam otkriva.

U četvrtak je održao i veliki koncert u Zadru, a samo dan poslije krenuo je u Ljubljanu, gdje ga očekuje snimanje albuma Klasici. Riječ je o talijanskim klasicima plus njegove dvije autorske pjesme.

Tony se nada skorom susretu s Michaelom Boltonom, pa će tom prilikom vjerojatno od ponuđenih pjesama odabrati jednu za duet. Nada se i zelenom svjetlu od velikog tenora Josea Carrerasa da njihov već snimljeni duet uvrste na album.

– Ta su dva dueta velika referenca za album koji pripremamo i meni osobno bila bi velika stvar za svjetsko tržište. Tim više što Carreras nikad nije htio raditi duete s nekim iz pop svijeta. Sa mnom je ipak pristao i neizmjerno sam mu zahvalan na tome – kaže.

Nikad Tony nije propustio priliku zahvaliti starijim kolegama koji su mu pomogli u karijeri. Tako rado ističe Alku Vuicu, autoricu njegovog hita “Ja sam zaljubljen”, Radojku Šverko koja ga je prva ugostila u ondašnjoj “Sedmoj noći”, Zorana Škugora koji ga je davne 1991. prepoznao.

– Škugor se još uvijek ponosi time što me prepoznao u ranijoj fazi i vjerovao da će od mene nešto biti. I danas moj uspjeh doživljava kao svoj i to mi je drago – kaže.

Na upit tko bi od kolega mogao ponoviti takav koncert, Tony nije puno dvojio:

– Uspjeh je napuniti Dom sportova, a kamoli Arenu. Netko će se potruditi, uvjeren sam u to. Želim da postoji cijela fronta dobre glazbe, a ne samo nas nekoliko. Urban, koji je po meni naša inačica U2, s modernom bi produkcijom i dosljednošću mogao napraviti istu stvar.