Top 10 filmova 2019. godine

Filmsku godinu na izmaku pamtit ćemo zbog nekoliko zanimljivih trenutaka. Prvi je svakako nova dominacija Netflixa na tržištu igranih filmova, o tome dovoljno svjedoči da su se među pet nominiranih drama za Zlatni globus našle čak tri Netflixove. Drugi je neuobičajena euforija oko banalnog “Jokera”, filma koji naprosto ne uspijeva spojiti dva beskompromisno udaljena svijeta – filmsku dramu i stripovsku akciju. Boljih drama od “Jokera” svake godine ima na desetke, ali ih publika ne gleda – da pogledaju “Marriage Story”, što bi tek onda rekli ako ih je “Joker” emotivno uzdrmao. Treći zanimljiv trenutak je oproštaj od “Ratova zvijezda” (konačno, sad možemo odahnuti), i četvrti kampanja Martina Scorseseja i Francisa Forda Coppole protiv Marvelovih filmova. Pred vama je naš izbor 10 najboljih filmova koje smo ove godine premijerno gledali u hrvatskim kinima, na hrvatskim festivalima i na dostupnim streaming servisima Netflixu i HBO-u GO. Iznimka je jedino “Parazit” koji u kinima igra od 2. siječnja, ali ga doista nema smisla preskakati zbog jednog dana “zakašnjenja” u 2019.  

10. Quentin Tarantino - Bilo jednom... u Hollywoodu

Iako je Tarantino u ovom filmu pokazao zrelost i strpljivost, redateljsku maštovitost u sklapanju bezbrojnih arhivskih pričica iz Hollywooda, dojam je da film nema onu čvrstu jezgru oko koje bi se razvijali događaji. Problem je što je kod Tarantina u ovom filmu sve najbolje na kraju, a ne u centralnom dijelu filmu, tako da imamo narušenu narativnu strukturu koja je usput i predugačka. Ipak, Tarantino ima sve drugo: besprijekornu kameru, nevjerojatan kolorit (odakle mu sve one boje), odlične Lea Di Caprija i Margot Robbie te finale za prste polizati.

9. Festival straha / Midsommar - Ari Aster

Hipi-horor u kojem skupina američkih studenata odlazi u švedske planine kako bi sudjelovala na festivalu u povodu solsticija sjajno je uobličena lepeza psihološkog zlostavljanja i fizičkog nasilja, koja nas vodi od jedne woodstockovske idile do neobično brutalnog raspleta. Sve je u ovom filmu zapravo zastrašujuće, čemu posebno pridonosi kamera koja leluja po travnjacima, imitirajući halucinogena stanja aktera, ali i činjenica da je cijeli film snimljen pod dnevnom svjetlošću. Film koji će vam priuštiti festival noćnih mora, ali to i jest cilj ljubiteljima horora.

8. Monos - Alejandro Landes

U gustim džunglama i maglovitim planinskim predjelima Kolumbije gerilska skupina nefunkcionalnih dječaka i djevojčica zarobljava Amerikanku, no cijelo vrijeme ne otkrivaju motiv niti kakva sudbina očekuje zarobljenicu. Kroz njihovu besmislenu borbu iz koje ne mogu izaći kao pobjednici, a mogu sve uništiti, gledamo put od naizgled discipliniranog odreda do potpune anarhije. Kad se film koncentrira na taokinju (Julianne Nicholson), pretvara se u borbu za preživljavanje, u kojem će važnu ulogu odigrati najmlađi dječak među gerilcima. 

7. Granica / Border - Ali Abbasi

Policajka Tina radi u švedskoj zračnoj luci i ima posebnu sposobnost da njuši zrak poput životinje i tako otkriva krijumčare. Ona je vrlo introvertirana i očito bez ikakve sreće u životu: u zabačenoj šumi živi s partnerom koji uglavnom gleda televiziju i ne brine se za nju. No sve se mijenja kada susreće Vorea: njih su dvoje fizički vrlo slični: izrazito su ružni, imaju isti izduženi nos, izbačene zube i dugo čelo (šminka igra veliku ulogu). Tu počinje njezino novo istraživanje seksualnosti, vlastitog identiteta i prošlosti, a film se pretvara u mračnu bajku. 

6. Mi, životinje / We the Animals - Jeremiah Zagar

Film koji smo ove godine premijerno gledali na HBO GO platformi lirska je priča o odrastanju trojice braće u šumovitom prigradskom dijelu New York s nefunkcionalnim roditeljima. Izloženi su stalnim brutalnim prepirkama majke i oca u kojima često ima i nasilja, a jedan od braće Jonah istražuje vlastitu seksualnost i zbunjen je unutarnjim porivima. Karizmatični otac (Raúl Castillo) u jednom trenutku preuzima njihov odgoj pa film postaje ruralna verzija „Drveta života“, čemu pridonose i poetična kamera te predivni zvukovi koji uljepšavaju ovaj teški film.

5. Irishman - Martin Scorsese

Priznajem, stari sam fan Scorsesejevih filmova s Robertom De Nirom, no „Irishman“ mi se nije dao gledati, prvo zbog dužine, a drugo zbog mogućeg deja vua da sam to već gledao. Ipak, Scorsese se pokazao kao najveći majstor današnjice koji perfektno ovladava vremenski višeslojnim dramama, a nevjerojatno je s koliko preciznosti i jasnoće režira masovne scene. U fokusu filma je Frank (De Niro) koji obavlja likvidacije za šefa mafije Russella (Joe Pesci) i njegova nemogućnost da se odupre naredbi čak i kada mora ubiti najboljeg prijatelja i kada zna da je to duboko pogrešno.

4. Tuga i slava / Pain & Glory - Pedro Almodóvar

Pedro Almodóvar drži se provjerenih recepata i ne griješi: ambijentalno ovaj je film na tragu većine dosadašnjih, tu je i njegova muza Penélope Cruz, a kroz priču nas ponovno vodi i u najtamnije dijelove ljudske duše. Priča je to o redatelju Salvadoru Mallu (Antonio Banderas) koji propada zbog emotivnih i fizičkih problema i utjehu nalazi u drogi. Kultna scena u kojoj on sa svojim glumcem šmrče heroin i mobitelom odgovara na pitanja publike koja je upravo odgledala njihov film spada u antologiju filmskih scena. Većina bi ovu scenu učinila komičnom, no ne i Almodóvar.

3. Parazit / Parasite - Bong Joon Ho

Ovogodišnji canneski pobjednik doista je poseban: saga o siromašnoj obitelji koja preuzima kuću bogataša razotkriva koliko su i najbogatije zemlje rastrgane klasnim razlikama te kako sitne laži mogu poljuljati ljudske karaktere. Iskusni južnokorejski redatelj Bong Joon-ho uvijek se bavi modernim problemima koje vješto upakirava u crnohumorne sličice. Veliki je kritičar policije („Sjećanja na umorstvo“), zagađenja okoliša („Domaćin“), obrađivao je klimatske promjene („Snowpiercer“), ljude s posebnim potrebama („Majka“), kao i genetski modificiranu hranu („Okja“).  

2. Capernaum - Nadine Labaki

Libanonska glumica i redateljica Nadine Labaki u Capernaumu vješto, poput goblena, uvezuje nekoliko tema: siromaštvo, dogovoreni brak, migrante, no kao glavnu temu ističe odgovornost roditelja prema djeci. Glavni lik je dječak Zain koji odlazi od kuće razočaran što su roditelji dogovorili brak njegove voljene mlade sestre sa starijim muškarcem. Tumarajući ulicama Beiruta, prihvati čuvati jednogodišnjeg migranta čija majka radi na crno. Nadine Labaki uvodi nas u ovaj razoreni svijet kroz oči dvojice dječaka koja su izgubila djetinjstvo.

1. Marriage Story - Noah Baumbach

Scarlett Johannson i Adam Driver ovaj su film iznijeli svojim raskošnim spektrom glumačkih ideja na sam vrh ovogodišnje filmske produkcije. Oni su bračni par Nicole i Charlie, imaju sina Henryja i zavidnu karijeru glumice i kazališnog redatelja, žive u New Yorku i život im se otvara poput školjke. Ipak, u Nicole tinja nezadovoljstvo, želi se vratiti u Los Angeles i nastaviti filmsku karijeru, pa privremeno odvodi sina i zatraži razvod. Njihov dogovor da će sve riješiti bez odvjetnika i sudova raspadne se u trenutku kada Nicole ipak angažira odvjetnicu Noru (Laura Dern) koja želi poniziti i poraziti Charlieja. “Marriage Story” ne želi rekonstruirati komplicirani put do razvoda u kojem odvjetnici igraju prljavu igru, već opisati složeni psihološki nemir koji potiče njegove glavne protagoniste da izaberu teži put do razvoda. Iako oboje nastoje sačuvati krhotine razlomljene ljubavi, sudski proces ih sve više uništava. Ovaj Netflixov film ozbiljan je adut za Oscare, naročito za scenarij, glavnu mušku ulogu, a mogao bi osvojiti i za najbolji film. Jedan od najboljih filmova ovog desetljeća.