Dok mi odrasli još uvijek raspravljamo o tome je li, kada nekome kažeš “Cigane!”, riječ o rasizmu i može li se nekim europskim nogometnim moćnicima objasniti da je to kod nas gotovo pa tepanje, riječ kojom se nabacujemo “od milja”, djeca (i to viši razredi osnovnih škola i srednjoškolci) sada imaju kazališnu predstavu “Zagreb gori” iz Dječjeg kazališta Dubrava koja ih vodi u bit te priče. Priča je to o kaosu koji nastaje kada se ne prihvaćaju drukčiji, ali i životna priča bliska svakome, o navijačima, tinejdžericama, obitelji, onima koji izlaz iz svih situacija vide samo u nasilju. Tako su “Zagreb gori” zamislili i postavili Saša Božić i Ksenija Zec, kao tragikomičan prikaz naše stvarnosti. Predstava je to u kojoj njih dvoje tjeraju publiku da se, htjela – ne htjela, smije i u nekim najtragičnijim situacijama.
U središtu priče je obitelj, zapravo brat i sestra. On je BBB-ovac, “junačina i domoljub” (navodnici ovdje nisu zbog ironije nego zbog izravnog citata teksta), on navija za svoj Dinamo i tu i tamo prebije kojeg Srbina, Ciganina, pedera ili punkera. Ona tek treba upisati gimnaziju, opčinjena je brendovima, šopingom, kako biti prva “maca” Dubrave, ona o kojoj i Fashion guru ima nešto za reći. Kaos nastaje kada se iz Njemačke vrati njihov otac za kojeg misle da je mrtav, a koji je Rom. Kroatizirana je to drama srpskog dramatičara Milana Markovića, a prilagodbu je sjajno napravila Pavlica Bajsić, koja je ujedno i autorica songova. Autorski obol predstavi dali su i svi mladi glumci koji su s pravom i potpisani kao suautori ovog iznimnog kazališnog projekta. Oni su ti koji na scenu donose nevjerojatnu energiju i uvjerljivost, oni su ti koji se poigravaju i rodnim ogradama, jer kada Mia Anočić-Valentić “postane” najrobusniji štemer među BBB-ovcima, na publici je samo da joj u nevjerici vjeruje. Uz nju su na sceni: Anđela Ramljak, Nataša Kopeč (sjajna u dirljivim trenucima kada mora prihvatiti da joj se unatoč iPhoneu u ruci ruši svijet), Slaven Španović, Matija Čigir i Bernard Tomić. Ovo jest priča u kojoj se psuje, priča o nasilju, onom u koje smo zbog svojih predrasuda gurnuli vlastitu djecu. Ovo je priča o ulici, o Dubravi, o socijali...
Trebate je vidjeti, zajedno sa svojom djecom, jer čak i ako vam je u glavi sve “posloženo” kada je riječ o pitanjima kojima se ova priča bavi, morate vidjeti sjajnu generaciju mladih glumaca koja nam dolazi, a koja se ovdje predstavlja u najboljem mogućem svjetlu.