U MUO-u je u srijedu predstavljeno englesko izdanje kataloga izložbe \"Transparentna ljepota - staklo iz hrvatskih muzeja\". Engleski katalog kao i onaj hrvatski objavljen je u tri dijela i prati izložbu koja se također sastoji od tri tematske cjeline.
U Arheološkom muzeju izloženi su artefakti od stakla nastali od pretpovijesti do srednjega vijeka, u MUO-u oni iz vremena od 15. do 20. stoljeća, a u Mimari ostvarenja suvremenih hrvatskih umjetnika. Katalog su promovirali ravnatelj MUO-a Miroslav Gašparović, ravnateljica Arheološkog muzeja Jacqueline Balen, ravnatelj Mimare Tugomir Lukšić te povjesničar umjetnosti Zvonko Maković.
Uz to u MUO-u počinje i ciklus predavanja uz izložbu Transparentna ljepot. Prvo je na rasporedu u u četvrtak, 26.rujna u 19.30 sati. Dr.sc. Ivo Fadić, ravnatelj Muzeja antičkog stakla iz Zadar održat će predavanje „Čudesno staklo – od pronalaska do kasne antike\". Govorit će o povijesti staklarstva do srednjega vijeka. Nju je moguće je podijeliti u četiri različita perioda koja ujedno najbolje ilustriraju i historijat tehnološkog razvoja. Prvi i najduži period je onaj od nastanka i prvih početaka staklarstva pa do pronalaska lule za puhanje stakla. To razdoblje započinje s 15. stoljećem i završava s 2. stoljećem prije Krista. U tom periodu se isključivo prakticira tehnika “pješčane jezgre” (“sand-core glass”), zatim lijevanje i prešanje staklene sirovine. Druga faza u razvoju staklarstva traje tri stoljeća - od kraja 2. stoljeća prije Krista do približno kraja 2. stoljeća poslije Krista. To je relativno kratko, ali izuzetno burno razdoblje, u kojem stare tehnike dosežu tehnološko savršenstvo, a nove tehnike, koje omogućuje lula za puhanje stakla - staklo puhano u kalup i slobodno puhano staklo, omogućuju masovniju i jeftiniju proizvodnju. Najkraći period predstavlja treće razdoblje u povijesti staklarstva staroga vijeka. Ono traje kroz 3. i 4. stoljeće poslije Krista i predstavlja procvat nekih vještina kao što su: apliciranje staklenih niti, rezanje stakla u koje spada diatretum i brušeni dekor, i na kraju plitke ornamentike sa slikarstvom i pozlatom (fondo d’oro). Jednom riječju, u ovom razdoblju staklarska industrija dolazi do svoje pune zrelosti i savršenstva. Posljednji, četvrti period antičkoga staklarstva, po ovakvoj kronološkoj klasifikaciji, predstavlja dekadansu dotadašnjih ostvarenja. Stakleni proizvodi toga razdoblja rađeni su po starim navadama, ali s izrazitim nazatkom i gubitkom oblikovne raskoši i estetske suptilnosti. Ta završna faza odvijala se je u vremenskom razdoblju od 5. do. 8. stoljeća poslije Krista.
Razdoblje dominacije italskih i galsko-rajnjskih staklarskih radionica, ili bolje rečeno doba Rimsko Carstva, s obzirom na pronađene količine stakla i na kvalitetu izrade, kao i s obzirom na značaj staklarske industrije u ukupnoj ekonomiji i svakodnevnom životu toga vremena, s pravom se može nazvati - “stakleno doba”.
Zbog velikog interesa izložba je produljena do 27. listopada.