U Galeriji Muzeja grada Splita, simbolično, na Svjetski dan voda otvorena je izložba “Velo misto i njegova fontana”. Riječ je o monumentalnoj splitskoj fontani koja je poznata pod nazivom Bajamontuša. Sagradio ju je i djelomice financirao splitski gradonačelnik Antonio Bajamonti, i to kao krunu velikog događaja, obnove vodovoda s rijeke Jadro, čime je Split nakon tisuću i pol godina ponovno dobio pitku vodu. Bajamontuša je naručena u Milanu 1880., a voda je iz nje potekla deset godina kasnije. Nekada se smatrala simbolom zajedništva građana jer je financirana iz, moglo bi se reći, svojevrsnog fonda solidarnosti u koji su novac uložili pripadnici svih slojeva i tadašnjih staleža, od crkvenih velikodostojnika do sirotinje. Bajamontuša je srušena odlukom komunističkih vlasti, konkretno Narodnog odbora, 30. svibnja 1947. Uništena je dinamitom, sravnjena sa zemljom, a materijal od kojeg je bila napravljena upotrijebljen je kao tucanik za nasipanje cesta.
Od Bajamontuše, koja je bila postavljena s južne strane ili, točnije, ispod legendarnih Prokurativa, nasuprot impozantne crkve sv. Frane i poznate kuće Dešković, uglavnom su ostale samo uspomene. I nekoliko ulomaka i fotografije. Jako je bitno naglasiti da ne postoji originalna dokumentacija na temelju koje bi se fontana faksimilno obnovila. Na raspravama vođenima proteklih godina u fazama na sjednicama Gradskog vijeća postignut je nekakav kompromis prema kojem bi se gradila nova, koja bi maksimalno poštovala izvorni izgled i bila bi postavljena na staru lokaciju. Upravo otvorena izložba u Muzeju grada evocira uspomene na rekonstrukciju splitske fontane koja je postavljena u studenom 1979. na mjestu porušene za potrebe snimanja kadrova legendarne serije “Velo misto” Miljenka Smoje. Rekonstrukciju Bajamontuše napravio je zagrebački kipar Stjepan Gračan. Prema pisanju lokalnih novina, replika ili improvizirana Bajamontuša izazvala je tada golemo zanimanje građana, koji su se, a što bi drugo, slikavali ispred i oko nje.
Ovo bi “bila povijest”. Kolika je u kulturnom smislu vrijednost Bajamontijeve fontane, teško je utvrditi i nešto konkretnije podastrijeti, no u političkom smislu više je nego važna.
Zanimljivo je, naime, da se tema obnove ili rekonstrukcije kontroverzne Bajamontuše počela nametati prije tridesetak godina i da traje, odnosno aktualna je i dan-danas. I to, vrlo zanimljivo, uvijek se o njoj žešće “progovori” nekako uoči i oko izbora. I još nešto vrlo, vrlo simptomatično: dosad nijedna vlast u “najlipšem i najluđem gradu na svitu”, a izmjenjivali su se SDP, HSLS, HDZ, HGS, koalicije, nije ju obnovila!
Jer Bajamontuša je vrući krumpir za sve političare. Nije ona samo simbol vode. Ona je puno više od toga. Je li samo kameni kič i ima li uopće kakvu umjetničku vrijednost? Neki kažu da je kič, a neki da nije. Neki kažu da ima izraženu estetiku i da je vrijedan spomenik, drugi tvrde da nije. Je li na određeni način simbol talijanštine? Jedni će reći da jest, a drugi će se usprotiviti konstatirajući da nije s obzirom na to da ju je otvorio Bajamontijev nasljednik, narodnjak Gajo Bulat...
Tijekom posljednjih četrdesetak godina pokretale su se brojne inicijative za rekonstrukciju Bajamontuše, no ništa se nije pomaknulo do 2016., kada je Gradsko vijeće dalo zeleno svjetlo za obnovu. Ovo pitanje podijelilo je struku i građane, no gradska vlast nije odustajala; u posljednje tri godine za ovu je svrhu u proračunu ostavljeno ukupno 7,75 milijuna kuna, krajem 2020. odabran je arhitektonski ured Arching-Studio za izradu glavnog projekta, no on ne može biti dovršen bez posebnih uvjeta splitskih konzervatora. A oni su neki dan odbili izdati posebne uvjete neophodne za izradu glavnog projekta. Kao razlog za odbijenicu naznačili su da nema dovoljno elemenata za obnovu fontane.
– Čini mi se nevjerojatnom želja da se skoro na polovini 21. stoljeća postavi kičasti spomenik koji nas vraća u 19. stoljeće. Još prije stotinu godina mnogi su ljudi od struke tražili da se spomenik vodi zbog svoje nekvalitete premjesti iz Splita, primjerice u Solin, a Meštrović je tridesetih godina prošlog stoljeća, izgubivši valjda volju za daljnjim prosvjedima, poručio: “Ako vam je lipa, neka vam stoji” – prisjetio se svojedobno Božo Majstorović iz Galerije umjetnina.
I tako bismo mogli unedogled. Činjenica je da je posljednje vrijeme nanovo aktualizirano postavljanje Bajamontuše na dno Prokurativa. Neki stariji, “fetivi”, još je se s nostalgijom sjećaju, a mladi o njoj uglavnom pojma nemaju. Za fotelju poteštata Splita trenutačno je 12 pretendenata. Neki su ipak javno i jasno rekli da se proračunski novac za fontanu može upotrijebiti za Splitu puno korisnije projekte. Je li riječ o ideološkim razlikama i biranju najpovoljnijeg političkog trenutka? Možda će baš zbog politike koja često poseže za Bajamontušom kao floskulom Split uvijek ostat naše malo ili velo misto.
Progresivne su snage srušile reakcionarnu fontanu...