Odlične glumačke kreacije najveća su prednost predstave “Korak po korak” Petera Quiltera izvedene u Klubu kazališta Komedija tik uz glavni zagrebački trg u dobrodošloj koprodukciji Komedije i Planet Arta.
Za uloge dobrih prijateljica koje nakon dugo vremena odlaze u planine kako bi odale počast pokojnoj zajedničkoj prijateljici i ljubiteljici planina, redatelj Marko Torjanac mudro je izabrao Jasnu Bilušić, Vandu Winter i Mariju Jerneić. Svaka od njih u svoju je ulogu utkala ne samo svoje glumačko iskustvo nego i iznimno puno emocija, što je prepoznala i premijerna publika.
Iako se Quilterov tekst predstavlja kao komedija, riječ je ipak o drami s povremenim komičnim proplamsajima koji su dobrodošli, ali ne i glavna preokupacija ove predstave. Koliko god se Vanda Winter u ulozi poprilično površne prijateljice koja se ne može odlučiti koji će joj zaručnik postati i muž, trudila da skrene radnju prema bulevarskoj komedijici, Jasna Bilušić kao Sofija i Marija Jerneić kao Paula u svom tekstu i nemaju puno prostora za geg, nego prije za gorki cinizam. Preorganiziranoj Sofiji raspada se brak, a hedonistički raspoložena i razbarušena Paula gubi posao jer je zviždačica kojoj su ideali i dalje važniji od lagodnog života i to bez obzira na posljedice. Stoga prpošna Monika (Vande Winter) nema nikakve šanse u relaksiranju situacije koja je vrlo često i metaforički, ali i doslovno na rubu provalije.
Torjanac je kao prevoditelj i scenograf te autor adaptacije ove drame snažnih rečenica i neočekivanih preokreta predstavi dao potrebnu dinamiku koja erumpira pred kraj predstave prije svega zahvaljujući brilijantnim monolozima Jasne Bilušić koja se psihološki doslovno ogolila pred gledateljima.
Sličan bespoštedni put izabrale su i Marija Jerneić i Vanda Winter, glumice koje su potpuno spremne i za najveća glumačka iskušenja. Tako smo u skučenom podrumu u središtu Zagreba doživjeli pravu erupciju osjećaja i to u prostoru koji i nema mjesta za fizičku rampu između pozornice i gledališta. Valja pohvaliti i rad kostimografkinje Đurđe Janeš čiji su kostimi više nego jasno slijedili sentimentalnu putanju ove predstave koja može biti odličan lijek protiv malodušnosti.